Misija OSCE-a i Koalicija nevladinih organizacija koje okupljaju osobe sa invaliditetom, organizovale su danas u Tuzli okrugli sto posvećen problemima pripadnika ove populacije. Kao i mnogo puta do sada, konstatovano je da vlasti u Bosni i Hercegovini, na svim nivoima, vrlo malo rade da poprave njihov položaj.
Od povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći Anes Mehić je ostao paraplegičar. Kako je invalidnost nastala nakon punoljetstva, Anes je ostao bez prava na porodičnu penziju i morao je nekoliko godina raditi. Sada prima invlidsku minimalnu penziju koja mu, kako kaže, omogućava tek da održi golu egzistenciju.
“Penzija vrijedi, ali to je najminimalnija penzija, uz pomoć na tuđu njegu i brigu, koja je takođe minimalna, ona pomogne u nekim stvarima, higijenskom materijalu, ali nije dovoljna da možete imati novaca da preživite jedan mjesec. Sve se to krpi, i penzija i tuđa njega i briga – sve je to nedostojno za jedan normalan život osobe s invaliditetom.”
ANES MEHIĆ, Udruženje paraplegičara, Lukavac
Usvajanjem novog Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju Federacije BiH 2018. godine, invalidi su dovedeni u goru poziciju od one koju su imali prije usvajanja ovog Zakona. Posebno loše rješenje u ovom Zakonu odnosi se na djecu sa invaliditetom koja nakon smrti roditelja ne mogu ostvariti pravo na porodičnu penziju i time im je egzistencija ugrožena. Osobe sa invaliditetom svih starosnih skupina i svih vrsta invalidnosti u našoj državi su višestruko diskriminirane.
“Osobe s invaliditetom su, zbog nepristupačne okoline, nepristupačnih usluga, uskraćene za pravo na slobodu kretanja. Osobe sa invaliditetom nemaju pravo na osnovna pomagala. Ako vam kažem, recimo, da slijepi zbog toga nemaju mogućnost da dobiju adekvatna pomagala, da ne mogu adekvatno da se obrazuju. Nažalost, u 21. vijeku mi imamo puno lošije stanje u svim oblastima življenja osoba sa invaliditetom nego prije 50 ili 70 godina.”
SUVAD ZAHIROVIĆ, direktor IC Lotos Tuzla
Bosna i Hercegovna je potpisnik UN-ove Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom koju, kako odlučno tvrde predstavnici udruženja koja okupljaju osobe sa invaiditetom, ne poštuje.
“Pokušaćemo, ako ništa, da bar malo te procedure, koje su jako komplicirane i koje zadaju glavobolje kako osobama sa invaliditetom tako i nadređenim institucijama, pokušamo približiti i napraviti ih malo ljudskijim, da budu u skladu sa konvencijama i sa domaćim zakonima koje naša zemlja mora da poštuje.”
SAMIR ARNAUT, službenik za ljudska prava i Regionalnom uredu OSCE Tuzla
Položaj osoba sa invaliditetom u BiH reguliše nekoliko stotina domaćih i međunarodnih propisa. Takođe, veliki broj domaćih i međunarodnih oganizacija bavi se problemima ovih osoba, ali se i pored toga ne zna njihov tačan broj. Agencija za statistiku BiH procjenjuje da više od 270.000 građana naše zemlje ima status invalida.
Ti si sve lijepo rekao,samo da ti kazem,covjece,u AUSTRIJI IZABRANA Bosanka-muslimanka,uparlament,kao ministar za kriminal,i ostalo,a nije je nitko pitao,sto si ti po vjeroispovjesti,i odakle si dosla.Nego cura je skolovana,ai mislim da se prilagodila ovom sistemu. A ti kad je glasanje,izbori isve ostalo ti ,ioni ostali 270000 glasate samo za muslimane,pa neka su i najgori ali su nasi.Zato i jeste tako u toj losoj drzavi.