Nastanak grada vezan za nastanak fabrike
Lokacija ‘Prve bosanske tvornice amonijačne sode’ i njenog naselja krajem proteklog stoljeća znalački je odabrana na desnoj obali Spreče, niže od utoka Jale, na sredini između željezničkih stanica Puračić i Bistarac novoizgrađene pruge Doboj-Simin Han, na lijevoj strani druma Tuzla-Doboj, ispod tadašnjeg naselja Lukavac turski.
Kako je Lukavac dobio ime?
Pronađeni ostaci kultura iz bronzanog doba na brdu Gradina kod Ozrena ukazuju na to da je područje današnje općine Lukavac bilo naseljeno još u prahistoriji…
Ime Lukavac po paši Lukavcu?
Prihvatljiva je teorija da je Lukavac dobio ime po toponima luka
Pronađeni ostaci kultura iz bronzanog doba na brdu Gradina kod Ozrena ukazuju na to da je područje današnje općine Lukavac bilo naseljeno još u prahistoriji.
Postoji dokumenat da je naselje Puračić, dobilo ime po vojvodi Purči koji se spominje 1249. godine u jednom dokumentu bana Matije Ninoslava, ali za to nema pisanih dokumenata.
Prvi pomen
Interesantno je još pomenuti u vezi s ovim naseljem da je 1893. godine Austro-Ugarska formirala općinu Puračić kojoj su pripadali: Devetak, poljice, Treštenica, Tulovići, Banovići, Ribnica, Orahovica, Turija, Babice, Prokosovići, Bikodže, Tabaci, Modrac i Puračić.
Općina Puračić je prestala sa postojanjem nakon šesdeset dvije godine postojanja, tačnije rečeno 1955. godine.
U popisima početkom XVI stoljeća evidentirana je većina sadašnjih naselja lukavačke općine: Gornji i Donji Lukavac, Bokavići, Modrac, Srednja i Donja Smoluća, Puračić, Turija, Devetak, Dobošnica, Gnojnica, Kruševica i dr.
Ime Lukavac, koje se susreće i u drugim krajevima naše zemlje, spominje se u pisanim dokumentima 1528. godine kao Gornji i Donji Lukavac, a u popisu stanovništva iz 1885. godine spominje se kao Lukavac turski i Lukavac srpski.
U jednoj turskoj ispravi iz 164. godine spominje se neki paša Lukavac što mnogi uzimaju kao temelj za ime Lukavac, jer o imenu Lukavac postoji nekoliko verzija. Jedna od njih je sljedeća:
Maltadžija ‘lukavac’
Prema jednoj staroj priči, nekad u prošlosti, negdje u starom Lukavcu, postojalo je mjesto gdje su ljudi-prolaznici morali plaćati maltarinu (neku vrstu carine). ‘Maltadžija’, čovjek koji nije davao mira prolaznicima, bio je poznat po svojoj lukavosti, jer je naplate vršio od nekih i dva puta, a onemogućavao ih da idu zaobilaznim putevima, pa su ga ljudi zbog te njegove ‘revnosti’ u poslu, zvali ‘lukavcem’.
Nasuprot ovoj tezi, prihvatljiva je teorija da je Lukavac dobio ime po toponima luka, tj. niska ravnica u okuci rijeke.