8. Mart nije poklonjeni cvijet, nego podsjetnik na borbu za prava žena
Običaj da se ženama na Međunarodni dan žena, 8. mart, poklanjaju ruže, karanfili, čokoladice i slični pokloni koji su ostali u magacinima nakon Valentinova, skreću pažnju sa pravog, ideološkog značenja i vrijednosti ovog datuma, datuma na koji se prisjećamo svih prava i sloboda za koje su se žene izborile u posljednjih nekoliko decenija.
Komisija za jednakopravnost spolova OV Lukavac je sprovela mini istraživanje među ženama Lukavca kako bi dobila povratnu informaciju o obilježavanju ali i poznavanju pravog povoda obilježavanja ovog datuma.
Rezultati ankete su uglavnom bili poražavajući i otkrili da tek oko pola ispitanica zna pravo značenje ovog datuma.
Rezultati su sljedeći:
- sve ispitanice su znale da se 8.3. obilježava Dan žena
- 94% zna da je to Međunarodni praznik dok 6% misli da je državni
- 54% misli da je ovaj dan nastao kao borba za bolje radno vrijeme i veće plate, 34% borba da se poklanjaju stvari ženama i 12% misli da je u pitanju borba za slobodan dan
- 54% ispitanica smatra da su se žene kroz historiju borile za svoja prava demonstracijama, 28% izslascima bez muške pratnje i 18% organizovanjem pjevačkih skupova u kojima su učestvovale samo žene
- 28% ispitanica ne obilježava 8.3. dok 72% obilježava i to najčešće: veseljima/slavljima, druženjima sa prijateljicama, šetnjom i kupovinom, izlaskom sa bračnim partnerom , ili samo kupovinom poklona itd.
Zahvaljujući rezultatima ankete nazire nam se prava svijest ženske populacije o nastanku i obilježavanju ovog datuma. Stoga, mi Vam za 8.3. poklanjamo istinsko historijsko upućivanje u nastanak ovog praznika.
Početkom 20. stoljeća, u doba industrijalizacije i brzog ekonomskog razvoja, žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila prvi su puta javno izrazile svoje nezadovoljstvo lošim uvjetima rada i niskom plaćom 8. marta 1857. godine u New Yorku. Iako je demonstrante rastjerala policija, iste su žene dva mjeseca kasnije osnovale prvi sindikat.
Protesti su se nastavili i slijedećih godina, a najpoznatiji je bio 1908. godine u New Yorku, na kojem je sudjelovalo oko 15.000 žena tražeći bolje uvjete rada, veće plaće i pravo glasa. Već 1910. u Kopenhagenu je održana prva ženska konferencija, a na prijedlog poznate njemačke socijalistice Clare Zetkin ustanovljen je Međunarodni dan žena. Iduće godine obilježilo ga je više od milijun ljudi diljem Austrije, Njemačke, Danske i Švicarske, a sva ta događanja koincidarala su sa velikim požarom u tvornici Triange Shirtwaist u New Yorku u kojem je, zbog loših sigurnosnih mjera, tragično stradalo preko 240 žena.
U Rusiji, feministkinja Aleksandra Kolontaj nagovorila je Lenjina da 8. mart postane državni praznik za obilježavanje “herojstva radnica”, dok je u komunističkim zemljama praznik s vremenom izgubio svoj ideološki značaj i više je služio muškom rodu da cvijećem i malim znacima pažnje iskaže ljubav i poštovanje prema pripadnicama ljepšeg spola.
Oko 1930. Međunarodni dan žena prestao se obilježavati u zapadnom svijetu jer su ga povezivali s komunizmom, pa je državnim praznikom ostao u Rusiji, Bjelorusiji, Ukrajini, Kazahstanu, Kirgiziji, Moldaviji i Tadžikistanu. 60-tih godina ponovo ga počinju slaviti feministice, a 1975. godine, koja je proglašena Međunarodnom godinom žena, Ujedinjeni narodi i službeno su počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
Međunarodni dan trebao bi služiti kao ozbiljan i vrijedan podsjetnik prvenstveno ženama, ali i muškarcima, da generacije koje su imale sreću da se rode sa zagarantovanim pravom na rad, pravom glasa, pravom na zakonom zagarantovanu ravnopravnost spolova, pravom na školovanje, na izbor i ličnu slobodu – to moraju zahvaliti ženama koje su se za njih ranije morale izboriti.
Ustanite i borite se za svoja prava. Sretan 8.3. , dan borbe za ženska prava.
Komisija za jednakopravnost spolova OV Lukavac
(Selma Mahovkić)
