Koliko bosanskohercegovački zakoni diskreditiraju i marginaliziraju intelektualnu elitu ove zemlje najbolje pokazuje primjer nemogućnosti uposlenja diplomiranih defektologa koji nakon završenog studija umjesto u ustanove odlaze na biroe.
U Tuzlanskom kantonu na Birou
za zapošljavanje trenutno ima preko 150 defektologa, a mnogi od njih već skoro deset godina ne mogu dobiti posao jer je ovo jedini kadar kojeg Biro ne potražuje. Defektologa nema u normativnim aktima što znači da ne pripadaju ni zdravtsvu ni školstvu. Da apsurd bude veći čak i proces inkluzije, odnosno uključivanja djece s posebnim potrebama u redovne škole ne želi defektologe.
Primjera radi dijete s posebnim potrebama koje pohađa redovnu nastavu tokom nastave ne radi s defektologom koji je završio fakultet, već s priučenim nastavnicima koji su obično završili trodnevne seminare i rade s takvom djecom.
Dosadašnja iskustva su pokazala da takva djeca iz osmogodišnje škole izađu gotovo potpuno nepismena. „Proces inkluzije teče već nekoliko godina i smatram da to još nije zaživjelo onoliko koliko bi trebalo. Razlog tome je upravo taj što nema dovoljno uposlenog stručnog kadra u redovnim školama. S djecom s posebnim potrebama rade nastavnici redovne nastave koji su odslušali nekoliko seminara“, kaže direktorica Zavoda Sanela Mandžukić.
Zbog ovakve inkluzije postavlja se pitanje svrhe postojanja Edukacijsko regabilitacijskog fakulteta u Tuzli. Dekanesa ovog fakulteta prof. dr. Nevzeta Salihović ističe da joj nije jasno dokle se misli ići s ovakvim procesom inkluzije.
„Sjećam se kolegica koje su završile ovaj fakukltet i koje su godinama radile u Zavodu za djecu s ometenošću u fizičkom i tjelesnom razvoju i koje su mi rekle da niti jedno dijete s lakom mentalnom retardacijom nije završilo Specijalnu osnovnu školu a da ne zna čitati i pisati. Sada na žalost imamo veliki broj djece s lakom mentalnom retardacijom koja završavaju osnovnu školu a da nisu opismenjena“, rekla nam je dekanesa Salihović.
Razlog za to je taj što nastavnik redovne nastave nema dovoljno vremena da se posveti djetetu koji je imao teškoću u razvoju što dovodi do društvene marginalizacije djece s posebnim potrebama. „Ja mislim da to nije uredu i da je to veliki problem i da će se to morati riješiti“, smatra dekanesa.
Problem zapošljavanja defektologa je veliki problem kako za njih same tako i za cjelokupnu društvenu zajednicu „Mislim da najviše trpi zajednica, odnosno osobe kojima je defektolog potreban, ali društvo ne nalazi za potrebu da uposli defektologe u odgovarajuće javne ustanove“, kaže dekanesa.
Mirela Memić koja je na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu postizala izvanredne rezultate u posljednje dvije godine primila je čak 15 odbijenica. Natječaja za posao tijekom godine bude veoma malo, gotovo nikako. Uglavnom se ti natječaji raspisuju za defektologe koji več rade. „Edukacijsko rehabilitacijski fakultet postoji već 16 godina, ali kolege su i dalje na Birou za zapošljavanje. Kolege defektolozi danas traže bilo kakav posao. Mnogi od njih rade u pekarama ili kao konobari, neki su čak distrubuteri. To su akademski obrazovani ljudi, intelektualci koji rade posao za koje im fakultet, pa čak ni srednje obrazovanje uopće nisu trebali“, rekla je Memić.
Dario Havel je Edukacijsko rehabilitacijski fakultet završio još 2005. godine i nikada nije radio u struci. Ovaj fakultet je upisao samo zato što ga je vodila želja za pomaganjem djeci. Ta mogućnst danas mu je uskraćena zbog neadekvatnih zakona i zbog toga što na njegovom mjestu rade priučeni nastavnici iz redovne nastave. „Jedina šansa je ukoliko Vlada u našoj zemlji usvoji zakon prema kojem će se defektolozi zapošljavati u školama. Kroz razna istraživanja uvidio sam da postoji zaista velika potreba za defektolozima u školama i nadam se da će se to u skorije vrijeme znati prepoznati“, kaže Dario Havel.
Nadir Ibrahimović je diplomirani defektolog i uz to i demobilizirani borac, već osam godina pokušava naći posao. No, ne uspijeva. „Ja sam tražio pomoć od Ministarstva za boračka pitanja. Tamo su mi rekli da bilo ko od demobiliziranih boraca traži posao mora imati isti broj bodova s kolegom. U tom slučaju Ministarstvo za boračka pitanja šalje preporuku i tek tada se može dobiti to radno mjesto. Međutim te prilike ne postoje i Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo za boračka pitanja uopće ne surađuju“, ispričao nam je Nadir Ibrahimović.
(SodaLIVE.ba/M.Nikolić/Tuzlarije.net)
