Pejzaži Ćamila Osmanovića inspirisani su realnim fenomenima bosanskog krajolika. Bogatstvo kolorita vođenog čistom ekspresijom akvarela ukazuje na zrelost slikarskog promišljanja artikulisanog s dozom intuicije koja održava subjektivne i objektivne podražaje. Autor formu gradi bojom, a antiformu prostorom odaslanih gesti nikako nasumičnih, nekontrolisanih kretnji. Apstrahuje, ali i ostaje dovoljno oblikovno asocijativan u oslobođenoj denotativnosti vlastitih likovnih preokupacija. piše između ostaloga u kritici mr. Maje Hrvanović, akademskog grafičara.
Živjeti u provinciji, to jest u malom mjestu, pa iz njega otići prvom prilikom, za boljim i lagodnijim životom-lako je objasniti. Ali tu ostati i vraćati se gdje god išao, nije tako čest slučaj. Isto tako biti slikar i raditi u raznim tehnikama ali uvijek se vraćati akvarelu i po nekoliko godina slikati samo akvarel to je rjeđe i to su dvije karakteristične crte što idu uz Ćamila Osmanovića. Treća posebnost bi bila jedinstveno školovanje. Završio je samo četiri razreda osnovne škole, pa otišao u Sarajevo i tamo završio školu umjetničkih zanata (četiri godine), pa školu za primjenjene umjetnosti, a višu pedagošku školu napušta nakon prve godine, jer je bio nezadovoljan njenim programom,te nakon dvije godine rada kao likovni pedagog, upisuje i završava pedagošku akademiju (likovna umjetnost). Imao je nekoliko samostalnih izložbi i studijskih putovanja u Europi. Sada eksperimentiše u tehnici akvarel uz redovno izlaganje na izložbama kantonalog udruženja likovnih umjenika u Tuzli i bavi se pedagoškim radom. Ćamil Osmanović
[scrollGallery id=187]
Izložba će u holu Doma kulture Lukavac biti otvorena do 6. marta.
(SodaLIVE.ba)
Čestitke Ćamilu na izložbi prelijepih akvarela.