Porodica Husejnović iz Tuzle bavi se neuobičajenom djelatnošću, ručnom proizvodnjom tradicionalnog pečenog šećera koji se koristi uz kafu. Kako kažu, jedini su u BiH koji sve vlastitim rukama rade od početka do kraja procesa proizvodnje. I žive od toga.
Recept za pečeni šećer „Guber“ je stariji od 100 godina i preuzet je od žena iz sjeveroistočne Bosne za koju se i veže ova slastica koju Husejnovići prave od domaćih proizvoda, šećera, mlijeka i oraha. Uz pomoć tehnologa, doradili su recept. Apsolutno sve rade ručno.
“Određena količina šećera se istresa koja treba da se uprži, odnosno karamelizuje. Mlijeko kada dodamo taj šećer se ponpvno stvrde, miješamo. Kada se to sve istopi, onda opet ide određena količina b ijelog šećera. Povremeno miješamo dok ne provre. Kada provre, ima određena minutaža koliko treba da vri uz laganje mješanje.Došli smo do određene temperature šećera gdje se on počeo hladiti, sada ga izljevamo u plehove. Tu ostaje da se hladi dvadesetak minuta”, pojasnio je Admir Husejnović.
“Kada se ohladi, siječe se, stavlja se na kolica. Taj šećer prenoći. Tek naredni dan on dolazi u fazu lomljenja. Stavljamo ga na stolove, skidamo foliju i lomimo ga”, dodala je Elmira Husejnović.
Dnevna proizvodnja je oko 150 kg. A koliko je ovaj slatkiš zdrav?
“Naš šećer se iskuhava na strašno visokoj temepraturi. Kada se pomiješa sa mlijekom, iskuhava se na 250 stepeni. Sve što ne valja, na njega izađe kroz tu paru. I šećeraši ga mogu koristiti naš šećer. To ne govorim napamet, već imamo kupca koji ima strašno visok šećer, a koristi naš šećer”, kaže Admir.
Nakon pakovanja, šećer idu u distribuciju, a vozi ga i na police marketa slaže najmlađi član kolektiva.
“Širom cijele BiH. Krajina, Sarajevo. Trebam trenutno za Hercegovinu, Mostar. Volim biti sa ljudima, volim biti u kontaktu sa ostalim kolegama. Nije loše”, ističe Meho Husejnović.
Osim pečenog šećera, porodica Husejnović proizvodi pet vrsta karamela sa orasima, lješnjacima, susamom, kakaom. I od toga žive.
“Ovo je bila muževa ideja. Mi smo rahatluk i imali problem sa mašinama i onda smo ostali raditi šećer. Morali smo krenuti i nastaviti. Nismo posustali. Došli smo na tu ideju i krenuli. I polako vremenom smo došli na ideju da radimo i karamele. I nastavili”, priča nam Elmira.
“Živimo. Radimo ja, supruga, sin na terenu koji obilazi sve maloprodajne objekte u BiH. Imamo kolegicu koja je sa nama već tri godine. Živimo normalno. Čovjek ne može od ovoga očekivati bogatstvo ali može očekivati najnormalniji život”, poručuje Admir.
A život zahtjeva rad, trud i posvećenost. Meho dnevno mora obići do 18 marketa i na police izložiti šećer. Obraduje ga kada vidi da su prazne. Sretan je što ima radno mjesto na kućnom pragu.
“To jest trenutno najveći problem u našoj državi. Ta omladina koja možda neće da radi, neće da radi toliko koliko drugih zahtjevaju. Ja sam ponosan na svog oca, majku, našu kolegicu. Stvaraju sve ovo i ja sam njima zahvalan”, kaže Meho.
Ovi proizvodi dostupni su u marketima u cijeloj BiH, a rado su viđen poklon u dijaspori. Pečeni šećer iz Tuzle završio je diljem svijeta jer kafa je slađa sa okusom tradicije.
