#FadileOprosti – Da li povećanje minimalne plate ide u prilog realnom ili javnom sektoru?

Društvene mreže su preplavljenje satiričnom ili nesmotrenom izjavom premijera Fadila Novalića koja glasi da je narod u BiH rastrošan i kako među deset stvari na koje građani najviše novca troše samo su tri esencijalne, a ostale su bespotrebne.

“Vjerujte da su tu tri esencijalne životne namirnice, a ostalo su nebitne stvari. Sama činjenica da mi trošimo milijardu maraka na mobitele i komunikaciju govori da na to trošimo više nego na hljeb i ulje”, rekao je premijer Novalić nakon što je od Konzuma i Binga dobio podatke na što građani troše novac.

Ono što je ključno jeste kako je do ovog došlo?? Radi se o kolektivnom ugovoru koji tobože zabrinuti sindikat želi postići za „običnu“ radnu snagu. Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović tvrdi kako je neutemeljen stav premijera da će minimalna plata od 406,00 KM srušiti mala i srednja preduzeća i da je premijer u svojim izjavama nedorečen i da ih mijenjanja svaki dan.

Šta se krije iza svega?

Minimalna plata u FBiH na koju su se obračunavali doprinosi u protekloj godini iznosila je cc 360,00KM. Povećanje za koje se lavovski bore predstavnici sindikata iznosi  406,00KM. Međutim i taj iznos je bijedan i nedovoljan za život ali tu se ne završava cijela priča. Šta je indirektna posljedica povećanja minimalca? Ko ima više koristi od povećanja zaposlenici realnog ili javnog sektora?

Ukoliko se uzme način obračuna plata u javnom sektoru tada se dobija sasvim druga priča.

Pravilnik o plaćama i naknadama državnih uposlenika kaže:

„Visinu osnovice za obračun plaće utvrđuje se na osnovu najniže neto satnice dogovorene sa sindikatom na način da se najniža neto satnica množi sa fondom radnih sati u mjesecu. Osnovica za obračun plaća utvrđuje se prije donošenja budžeta za narednu fiskalnu godinu, a primjenjuje se od 01.01. za svaku narednu godinu. Ukoliko se Vlada FBiH i Sindikat ne dogovore o visini osnovice, ranije dogovorena osnovica ostaje na snazi do dogovora Vlade i Sindikata, a najduže do 90 dana.

Osnovna plaća se utvrđuje množenjem osnovice za obračun plaće sa utvrđenim koeficijentom platnog razreda i tako utvrđeni iznos uveća za 0,5% za svaku započetu godinu penzijskog staža, a najviše do 20%.“

Šta to u stvarnom životu znači?

Uzimajući prvu kategoriju „Platni razredi i koeficijenti za izabrane dužnosnike, nosioce izvršnih funkcija i savjetnike“ i platni razred II –premijera vlade 9,8 to bi izgledalo po jasnoj formuli ovako:

Iz tabele koja prikazuje jednostavan izračun plate može se vidjeti da povećanje minimalca sa 360,00KM na 406,00 KM u realnom sektoru dovodi do povećanja od čitavih 46 konvertibilnih maraka a u javnom sektoru to povećanje doseže baslocifrenih 450,80 konvertibilnih maraka za poziciju premijera dok bi predsjednik FBiH bi imao povećanje od 460,00KM na mjesečnom nivou (razlika 406×10=4060 KM i 360×10=3600 KM).

Zašto premijer odbacuje povećanje svoje plaće za cc 450,80 na mjesečnom nivou dok ono na godišnjem nivou iznosi 5.409,60KM?

Nameće se ovdje pravo pitanje za koga se ovdje sindikat bori za obične radnike ili državne službenike?

Da li je premijerova izjava tačna i istinita “Svako povećanje minimalca veće od 3 posto je društveno opasno. Zadnje povećanje za pet posto iz 2013. dovelo je do pada prihoda u FBiH. Mi ovdje imamo 12,8 posto”.? Po ovoj računici jasno je kao dan da jeste.

Da li zabrinuti trio predstavnika sindikata gospoda Bajramović, Husić i Šatorović možda treba da se bore za uvođenje dva „minimalca“ jedan za javni a drugi za realni sektor?

U tom slučaju ne bi bilo dileme oko povećanja minimalca za „obične“ radnike u privatnom sektoru.

Postizanjem ovog iznosa minimalca od 406,00KM i potpisivanjem ugovora potpisuje se i prihvatanje da ona preduzeća koja zapadnu u krizu isplaćuju „minimalac minimalca“ koji iznosi 285,00KM a da se doprinosi i dalje uplaćuju na zajamčeni minimalac od 406,00KM.

Ko tada dobiva?

Ko je ovdje lud a ko zbunjen?

Interesantno da je premijerova nesmotrena izjava skrenula pažnju sa pravog i stvarnog problema a željenog cilja određenih, a to je onih koji imaju stvarnu koristi od povećanja minimalnog iznosa plate?.

Narod je i ovaj put pokleknuo jakoj mašineriji državnih služenika što radne sate troše na „like“, „shere“ i koji je pokrenuo hashtaga  #fadileoprosti a da pri tome nije još jednom razmislio.

Radnik ima samo krvavo zarađenih, nezvaničnih 406,00 KM  a državni služenici pored ovog minimalca i koeficijenta platnog razreda koji čine njihovu neto plaću još i :

• troškove prijevoza na posao i s posla;
• prehranu za vrijeme rada;
• regres za godišnji odmor;
• slučaj teže bolesti i naknadu koju u slučaju smrti državnog službenika ili člana uže obitelji prima član njegove obitelji;
• troškove selidbe iz mjesta stalnoga prebivališta u mjesto u kojemu ima službeni stan i natrag;
• troškove za naobrazbu;
• jubilarne nagrade;
• otpremninu pri odlasku u mirovinu;
• rukovodeći državni službenici čije je mjesto prebivališta udaljeno više od 120 kilometara od mjesta organa državne službe u kojemu obavljaju službenu dužnost imaju pravo u dvije naredne godine na naknadu troškova odvojenog života i smještaja u mjestu rada itd.

Ko će zaraditi ovu „bruku“ para da isplati državne službenike? Da li je to ponovo jadni radnik koji ima minimalac od 406,00KM? Izgleda da jeste.

Poreski obveznici će i dalje puniti budžete koji će se trošiti na isplatu plaća, naknada i ostalih privilegija državnih službenika. Samo je pitanje vremena do kada?

Premijer očigledno ne zna ili ne smije saopštiti i obrazložiti pravu istinu da li zbog kolega, prijatelja ili nečeg trećeg. U svojim izjavama u kojim indirektno pokušava saopštiti razlog da se ne treba povećati minimalac toliko se sapleo da je postao predmet ismijavanja. Razmislimo još jednom, ko forsira po društvenim mrežama tag #fadileoprosti, radnik ili neradnik, onaj ko radi u privatnom sektoru ili onaj iz javnog sektora koji ima na pretek vremena? Ko ima veću korist od povećanja minimalne plate?

Tekst će biti objavljen i na Facebook-u uz hashtag #FadileOprosti