DF na stazama Stranke za BiH: Koliko Komšić nalikuje Silajdžiću

Malo je političara koji su imali takvu poziciju u bosanskoj, poglavito bošnjačkoj biračkoj masi kao što je to Haris Silajdžić. Njegova Stranka za BiH izgledala je samo kao scenografija svom lideru.Njen uspon i pad obilježili su prvu deceniju novog milenija, a danas po mnogo čemu podsjeća na put i glavne karakteristike Demokratske fronte i njenog lidera, piše Klix.

Ugledni reditelj, ali i čovjek koji ne bježi od politike Dino Mustafić za Klix.ba kaže kako je Demokratska fronta politička organizacija koja je poput nekadašnje Stranke za BiH vezana za karizmu lidera i osnivača, pa je sasvim izvjesno nestajanje takvih političkih subjekata s odlaskom njihovog predsjednika iz javnog i političkog života.

“Obje stranke su nastale iz ličnog konflikta lidera s rukovodstvom matičnih stranaka tj. tadašnjim predsjednicima Alijom Izetbegovićem i Zlatkom Lagumdžijom, pa su mnogi članovi i simpatizeri u tim ‘odmetnicima’ od svog političkog oca vidjeli dugo očekivani reformski kapacitet i nadu za promjenu političke paradigme. Obje stranke, DF i Stranku za BiH, karakterizira izrazit patriotski naboj i politička odbrana integriteta BiH na njenom euroatlantskom putu. Pad Stranke za BiH počinje rušenjem ‘Aprilskog paketa’ koji se karakterizira s ove historijske distance kao politička pogreška, na isti način kako će se u budućnosti i posmatrati uloga DF-a u rušenju sarajevske šestorke i Vlade KS”, smatra Mustafić.

Naše glasačko tijelo nema političku kulturu, dodaje on, ali je često u izborima vođeno percepcijom politike umjesto njenim ideološkim i programskim sadržajem, pa je za očekivati da će se “izdaja” reformske i omiljene Vlade zapadnih zemalja ispostaviti kao glavni razlog glasačkih sankcija prema DF-u već na lokalnim izborima.

“Naposljetku, to i jeste greška DF-a i njenog lidera koji nema valjane argumente za povjerovati da će u koalicijskom ili kohabitacijskom kapacitetu sa SDA i SBB-om bitnije drugačije djelovati od već viđenog iz prethodnih godina na kantonalnom i entitetskom nivou. Približavanje DF-a etničkoj partiji poput SDA delegitimira građansku orijentaciju DF-a i zagovaranje građanskog ustroja BiH koju je moguće jedino uspostaviti kroz jedinstveni front lijevo orijentiranih partija kao civilizacijsku razliku između etničke i građanske demokratije u BiH”, naglašava on.

Dodaje i kako će se odlazak DF-a iz Bh. bloka sa SDP-om i Našom strankom pokazati kao historijska greška Željka Komšića i bespovratno izgubljena šansa za radikalniji politički preokret koji se željno iščekuje u bh. društvu.

“Ovu izgubljenu šansu bilo bi nepravedno samo adresirati DF-u i njenom lideru kao partiji nominalne ljevice, odgovornost snose i drugi politički subjekti lijevog bloka koji su neprekidnim konfrontacijama, ličnim sujetama, odsustvom svijesti o značaju koordiniranog nastupa prije izbora pokazali da ih partije zanimaju kao egzistencijalne sinekure s registrom podobnih, klimoglavih poltrona. U čemu se onda razlikuju od višedecenijskih stranaka na vlasti”, zaključio je u komentaru za Klix.ba Dino Mustafić.

Analitičarka Ivana Marić slaže se kako Demokratska fronta vremenom sve više podsjeća na Stranku za Bosnu i Hercegovinu. Obje stranke su imale dominantnog predsjednika koji je jedini oslonac stranke i bez kojeg se stranka ubrzano kreće ka nestanku.

“Obje stranke su nastale kao izraz borbe za građane protiv neprincipijelnih stranaka koje su autokratski vođene. Paradoks je da su se upravo ove dvije stranke pretvorile u autokratski vođene stranke koje su svoju egzistenciju zasnivale na koaliciji sa strankama protiv kojih su se borili. Obje stranke su probudile nadu građana da postoje drugi i drugačiji i da nisu svi političari isti. Upravo zbog toga je njihovo razočarenje nakon razotkrivanja njihovog bilo veliko. Koliko su se građani razočarali u Komšića najbolje pokazuje njihova reakcija nakon ‘izdaje’, kako su to često nazivali, vladajuće šestorke u Kantonu Sarajevo”, kaže Marić.

Komšić je za mnoge bio uzor građanske Bosne i Hercegovine, nastavlja ona, političar koji je pošten i koji interese građana nikada ne bi stavio ispred ličnih ili stranačkih interesa. Ulaskom u koaliciju sa SDA na svim nivoima, a posebno u Kantonu Sarajevo Komšić je pogazio sve ono što je godinama promovirao i na osnovu čega je dobijao glasove.

“Njegovi fanovi su mu do sada sve opraštali. Nije im smetalo što nije uradio ništa konkretno jer su se zadovoljavali njegovim ‘oštrim’ verbalnim napadima na političare susjednih država. Nije im smetalo što ih je četiri godine u parlamentu zastupao šutnjom, za koju je primao visoku platu. Nije im smetalo ni što je svoje savjetnike vodio na skijanje na račun države. Međutim, i tome je napokon došao kraj pa su i njegovi odani obožavatelji napokon shvatili ko je i kakav je Željko Komšić. Maneken građanske BiH koji promjenu vlasti u Kantonu Sarajevo pokušava opravdati insistiranjem da kanton sa 85 posto Bošnjaka mora dobiti Hrvata Nenadića za premijera. Političar koji promjenu vlasti na kantonalnom nivou, na kojem se rješavaju konkretni i svakodnevni problemi građana, pravda ‘višim državničkim ciljevima’. Činjenica da je Komšić za kantonalnog ministra privrede u Sarajevu predložio poduzetnika tj. vlasnika pivnice iz Banje Luke dovoljno govori o osipanju DF-a koji očito među kadrom u Sarajevu nema nikoga sposobnog da imenuje za ministra privrede”, navodi ona.

Velika količina razočarenja i bijesa prema Komšiću i DF-u, dodaje, će ga neminovno dovesti do gubitka glasova pa time i sigurne fotelje na narednim izborima.

“Isti slučaj je bio i s predsjednikom i kadrom Stranke za BiH, koji se od izbora do izbora spuštao na sve niže nivoe vlasti, dok se na kraju nije potpuno izgubio. DF je u ovom mandatu još uvijek zastupljena na višim nivoima, ali isključivo zahvaljujući koaliciji sa SDA, HDZ-om i SNSD-om, strankama na čijim kritikama su dobili izbore. Nije teško pretpostaviti da će se njihova kampanja i za naredne izbore zasnivati upravo na oštrim kritikama prema ovim istim strankama s kojima dijele vlast”, zaključila je Marić.