Na jezeru Modrac su pali svi organi vlasti na TK

Piše: Nedim Zejnilović

Iskreno se bojim jako malo jer su sve poslijeratne vlasti najveću nesposobnost iskazale upravo na njemu. Iako su na izgled dva poteza, jedan načinjen od strane općine Lukavac (izgradnja plaže na jezeru), drugi od Kantonalne vlade (usvajanje Zakona o zaštiti akumulacije „Modrac“), obećavala perspektivu jezeru, ulijevala nadu građanima tuzlanske i lukavačke općine u sigurnu opskrbu ne samo industrijskom nego i pitkom vodom te razvoju turizma, pokazala su se potpuno jalova.

Iako je projekat „Plaže“ prvotno izgledao kao kapitalno ulaganje koje će jezero Modrac predstaviti kao top turističku destinaciju i postaviti ga u I. kategoriju turističkih mjesta u BiH, kao potez za koji bi lukavčani slobodno mogli podići spomenik ondašnjem načelniku, gospodinu Hasanhodžiću, uskoro će se pokazati kao smišljena transformacija državnih nekretnina koju će samo kapitalizirati određeni broj ljudi kroz propalo preduzeće „Plaže jezera Modrac“.

I dok se na obalama Modraca odigravaju destruktivni procesi, tokom 2006. godine Vlada TK predlaže a Skupština usvaja „Zakon o zaštiti akumulacije Modrac“. I upravo ovaj zakon će biti farsa u kojoj će uloge uzeti nemoćni i nezainteresovani akteri lokalne i kantonalne uprave. O ovaj Zakon će se svi oglušiti i pokazati koliko poštovanja imaju prema zakonodavnoj vlasti i samoj pravnoj državi.

Zakon je objavljen u Službenim novinama TK 22. juna 2006. godine i stupio na snagu osam dana kasnije. Zakonom je Akumulacija u cilju obezbjeđivanja dovoljnih količina vode za potrebe stanovništva i industrije TK proglašena vodnim resursom od posebnog značaja za Kanton.

U cilju očuvanja kvalitete vode Zakonom je na Akumulaciji zabranjena izgradnja turističkih mjesta i kampova, izgradnja objekata u rekreativne i sportske svrhe, privrednih i sličnih objekata, izgradnja ugostiteljskih objekata, stambenih i vikend objekata, pranje vozila, korištenje deterdženata za pranje i šampona.

U cilju poboljšanja i očuvanja kvaliteta voda Akumulacije za reprodukcioni proces prečišćavanja u vodu za piće, Zakon je zabranio korištenje plovila na pogon naftom i naftinim derivatima, postavljanje plutajućih objekata, kafezni uzgoj ribe, transport opasnih tečnosti i sve druge aktivnosti koje mogu imati štetan uticaj na Akumulaciju.

U cilju zaštte voda, obala i vodnog zemljišta u slivu Akumulacije zabranjuje se gradnja privrednih i drugih objekata bez prethodno pribavljenih akata od nadležnih organa, ispuštanje otpadnih voda u površinske vode, podzemne vode i na zemljišta prvotno uslovima definisanim u posebnoj vodnoj dozvoli, korištenje voda kada postoji direktna ili indirektna mogućnost štetnog uticaja na promjenu kvaliteta voda.

Lijepo zamiljšena budućnost Modračkog jezera i vreli orasi prebačeni u ruke lokalne vlasti koja za ozbiljno nije uzela ni Zakon o zaštiti akumulacije ali ni interese svojih birača. Na Modračkom jezeru vlast je pokazala svu svoju bekurpuloznost, nemar, nehaj, anemičnost, bezosjećajnost i mogao bih naredati čitavo brdo neepiteta.

Da stvar bude gora kolač su dobro zamastili čineći stvari upravo suprotno propisima predviđenim odredbama Zakona o zaštiti akumulacije: privatizirali su priobalni pojas u dijelu plaže, dozvolili zatvaranje istog vlasnicima čime je onemogućen prilaz i aktivnosti na vodi mještanima, turistima i posjetiteljima, dozvolili izgradnje i promjene namjena zemljišta, formiranja deponija smeća na obalama jezera, dozvolili uništavanje akvatične i subakvatične flore i fautne, zamuljavanje jezera i degradiranje kompletnog vodnog sistema jezera Modrac i njegovog sliva.

Kako bi Modrački kolač bio začinjen pobrinula se sama Vlada TK. U okviru podzakonskih akata i uredbi Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede bio je dužan u roku od četiri mjeseca donijeti Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u vode Akumulacije i Pravilnik o odvodu i tretmanu voda gdje ne postoji izgrađen javni kanalizacioni sistem, sve to nešto prije kraja 2006 godine. Eh sada da se sjetimo svih onih malopređašnih neepiteta koji se sada mogu staviti i na adresu dotičnog ministra u 2006. godini. Pravilnici su, istina donijeti ali umjeto u roku od četiri mjeseca – u roku od četiri godine i četiri mjeseca (?! – svaki komentar bi bio suvišan) tačnije 01.X.2010. godine.

Da u prošloj ali i ovoj godini NVO iz Tuzle i Lukavca nisu aktivirale priču o jezeru Modrac, ovolika briga Vlasti bi ličila na predizbornu propagandu. Na vlastitu žalost sebi je ne mogu pripisati jer su oni upravo polomili zube na tvrdom kolaču koji su zamjesili onima čije su interese trebali zastupati u akumulaciji jezera Modrac.

(SodaLIVE.ba)