Sjećanje na Džemala Nuhića, za mnoge najboljeg načelnika Opštine Lukavac

Povodom predstojećeg Dana državnosti Bosne i Hercegovin, sjetit ćemo se druga Džemala Džemu Nuhića najslavnijeg predsjednika – načelnika Opštine Lukavac.

Piše: Mihad Sakić, bibliotekar

Džemal Nuhić, rođen je u  1930. godine u Lukavcu, gdje je i sahranjen na groblju „Danica“ 1976. godine.

Predsjednik Narodnog Odbora Opštine Lukavac bio je u Periodu 1960.-1965.godine. Po zanimanju je bio diplomirani ekonomista. Kao mlad i napredan čovjek rano se uključio u društveni i politički život Lukavca.

Radio je u FK Radnički Lukavac i bio je jedan od onih ljudi koji su ovaj klub uveli u Zonsku fudbalsku ligu 1959. godine.Inicijator je za osnivanje Srednjoškolskog centra u Lukavcu. Centar  je osnovan 1961., godine .Poslije, na njegov prijedlog izgrađen je , i na veličanstven način otvoren u to vrijeme Centar za male sportove DTV Partizan Lukavac.

Inicirao je izgradnju novih školskih zgrada na području lukavačke komune, npr. 1964. izgrađena moderna školska zgrada u Lukavac Mjestu, ( po Džemi ,popularno nazvana Džemoljetka ) potom su narednih godina –decenija izgrađene škole u svim većim mjestima na lukavačkom području.

Za vrijeme njegovog predsjednikovanja izgrađen je novi Dom zdravlja Lukavac. Tih godina nastala je vodna akumulacija jezero Modrac, u čemu je kao stručnjak i politička ličnost imao velikog udjela. Pobrinuo se da zgrada opštine „dođe“ u centar grada, gdje i danas obitava. Sagarađen je Dom za samce, kasnije hote „Central,“ danas hotel „ Lukavac“.

Sve mjesne zajednice je pošteno tretirao, na polju elektrifikacije, putne infrastrukture, izgradnje domova kulture po mjesnim zajednicam. Bio je hrabar i odlučan čovjek. Tih godine Lukavac je dobio modernu samoposlugu i gradsku tržnicu. Otvarane su autobusne linije do najudaljenijh mjesnih zajednica. Nije dopustio da Tuzlanska politička vrhuška Lukavcu preotme status općine i dovede ga na nivo“ Kolona“, tipa, Bukinje i Šićki Brod.

Znao se direktno suprostavljati i velikim autoritetima tadašnje vlasti Pašagi Mandžiću, Franji Herljeviću, Cvijetinu Mijatoviću i svima drugima koji bi , makar i u „slučajnim kontekstima“ htjeli nauditi Lukavcu na bilo koji način .

Svakako je najzaslužniji  što je predsjednik SFRJ  Josip Broz Tito posjetio Lukavac 18. novembra 1966.(tada je već bio direktor FSL) ali sa ključnim uticajem na politički život Lukavačke komune.

Podržavao je na pravi način sportske kolektive, podržavao je i direktno sudjalovao na osnivanju književnog kluba“ Mostovi“,1961 godine. Lukavac je u njegovo vrijeme dobio i prvu benzinsku pumpu 1965. godine.

Radio je i borio se za snažniji Lukavac. Zajedno sa lukavačkim profesorima Halidom Suljkanovićem, Srećkom Galićem i Sulejmanom Ramićem, radio je na pokretanju rada Gimnazije u Lukavcu, koja je otvorena 1966. godine, prvo kao odjeljenje tuzlanske gimnazije a kasnije kao GEŠC Lukavac.

Kao, Veliki čovjek Lukavca, postao je „prepreka“ mnogim karijeristima, lokalistima, birokratama koji su nastojali na najperfidnije načine da ga pomjere u stranu. Da, bude više distanciran od mjesta, gdje su se donosile ključne odluke o budućem razvoju Lukavca. Dakako, sve to je odgovaralo protivnicima naglog razvoja Lukavca i pokušaju stvaranja dominacije drugih gradova a, prije svega tadašnjih centara „moći“ na  planu raspodjele, velikih sredstava koje je stvarala lukavačka industrija.

Džemal Nuhić, nakon odstupanja sa ključnih političkih pozicija pored direktorskog posla u Fabrici sode Lukavac, obavljao i neke druge važne poslove u oblasti privrede, ekonomije ,a smrt ga je zatekla na mjestu glavnog direktora tuzlanske filijale Privredne banke Sarajevo.

Vijest o smrti Džemala Nuhića, istaknutog društveno – političkog radnika i privrednika, Lukavčanina ,prije svega, duboko je potresla sve radne ljude i građane lukavačke komune. Na dan sahrane, iz svih dijelova opštine Lukavac pristizale su delegacije i pojedinci da odaju počast velikom čovjeku. Posmrtni ostaci Džemala Nuhića bili su izloženi u zgradi Skupštine opštine Lukavac. Odavana je posljednja pošta, neumornom pregaocu, vrsnom privredniku i istrajnom društveno – političkom radniku i pregaocu.

Na putu do vječnog počinka, od posmrtnih ostataka druga Džemala Nuhića, u ime Opštinske organizacije SK Lukavac i drugih društveno – političkih  organizacija pred mnogobrojnim građanima i radnim ljudima , oprostio se ispred zgrade SO Sead Arapčić, predsjednik Izvršnog odbora SO Lukavac

–Opraštam se sa tobom druže Džemo, rekao je Arapčić dijeleći pri tome svu tugu i bol koji preživljavaju tvoji najbliži iz kruga porodice, tvoji drugovi saradnici na istim društvenim zadacima, i svi oni koji su te, prije svega kao čovjeka, a i kao društveno – političkog radnika priznavali, cijenili i voljeli. Sjećam te se i kao člana SKJ u vrijeme kada si izučavao zanat u Fabrici sode, dok si neprekidno radio za strojem – stalno si radio na svom stručnom i ideološko – političkom uzdizanju, a što ti je omogućilo da na tvom kasnijem životnom putu izrasteš u veoma cijenjenog i uglednog privrednika, aktivnog i istaknutog društveno – političkog radnika i uglednog građanina. Kao takvom provjerenom skojevcu i komunisti, povjerene su ti razne veoma odgovorne društveno – političke dužnosti u opštini i široj društveno – političkoj zajednici, a koje si sa uspjehom obavljao, a potom je dalje rekao : Za tvoje ispoljene organizatorske i političke sposobnosti, odanost liniji i politici SKJ i samoupravnom socijalizmu, i – izuzetan doprinos u razvoju komunalnog i političkog sistema – Predsjednik Republike ( Josip Broz Tito) te odlikovao Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom rada sa bronzanim vijencem., a Skupština opštine ti je za tvoje zasluge odala priznanje dodjeljivanjem Septembarske spomen – plakete … rekao je između ostalog Sead Arapčić, predsjednik Izvršnog odbora SO Lukavac.

Potom, kolona na hiljade građana, radnih ljudi, učenika srednjih i osnovnih škola krenula je ka groblju u Lukavcu Mjestu, odajući dužnu poštu Džemalu Nuhiću za djela koja je učinio na dobrobit ovoga kraja.

Kraj odra na groblju, od posmrtnih ostataka Džemala Nuhića, u ime međuoštinskih društveno – političkih organizacija, Izvršnog odbora filijale Privredne banke u Tuzli i privrede tuzlanskog regiona, oprostio se Alija Isaković.

–I posljednjeg dana tvoga života, dragi druže Džemo, radio si savjesno…A takvog – vrijednog, savjesnog, odvažnog i veselog poznavali smo te i poznajemo od tvoje rane mladosti. Kako na brojnim ranijim funkcijama, tako i na funkciji na kojoj te zatekla smrt – dao  si veliki doprinos u rješavanju tekućih problema naše privrede i na svim drugim poslovima koji su poboljšavali kvalitetne elementa privređivanja u našem regioonu, rekao je Isaković.

Potom, od posmrtnih ostataka Džemala Nuhića u ime Skupštine opštine, Izvršnog odbora, organa uprave i sudstva, kao i ostalih društveno – političkih institucija u opštini, radnih ljudi i građana komune – oprostio se Miloš Mandalinić, predsjednik SO Lukavac.

–Dragi druže Džemo, vijest o tvojoj iznenadnoj i preranoj sike u zajedničkim akcijama na izgradnji  naše samoupravne socijalističke zajednice i stvaranju uslova za lično i društveno blagostanje radnih ljudi i građana ove opštine i šire društveno političke zajednice. Kao predsjednik Skupštine opštine Lukavac u periodu od 1960. do 1965. godine, iako reletivno mlad, na ovoj izuzetno odgovornoj dužnosti dao si veoma značajan doprinos na razvijanju društveno – političkog i komunalnog sistema u opštini i tuzlanskom regionu. Vršeći tu dužnost, kao i ostale kasnije , uvijek si imao neposrednost i razumijevanje za obične ljudske  svakodnevne probleme i potrebe, da ih saslušaš i u granicama tvojih mogućnosti pomogneš u razrješavanju njihovih problema problema i zahtjeva, radi čega si bio veoma cijenjen i omiljen od radnih ljudi i građana, rekao je između ostalog predsjednik SO Miloš Mandalinić .

Požutjele stranice iz lista „Trinaesti septembar“ od četvrtka, 11. novembra1976.godine; a radi se o strani  3. su sačuvane zahvaljujući Lukavčanima Enesu Tubiću i njegovoj supruzi Mimici Tubić rođ. Đulić. A, prije njih otac gospođe Mimice, čuveni Lukavčanin Mujo Đulić, poznatiji kao Mujo Đulija je ovo malo novinskog teksta i album sa fotografijama sahrane Džemala Nuhića, čuvao i sačuvao u porodičnoj arhivi. Prije ,nešto više od godine dana Enes Tubić je album sa fotografijama poklonio Gradskoj biblioteci JU Centra za kulturu Lukavac. Album je sastavni dio građe Zavičajne zbirke lukavačke biblioteke.

Može se mnogo više napisati o čovjeku za kojeg i danas mnogi stariji Lukavčani kažu da je Džemal Nuhić bio „najbolji predsjednik-načelnik u historiji Lukavca.“ Ali, mi baš i ne posjedujemo naviku da njegujemo sjećanja na ljude i događaje iz prošlosti Lukavca. Možda to rade ,samo pojedinci, što zbog profesionalnih obaveza ili čiste ljubavi prema ovom segmentu kulture pamćenja.

Džemala Nuhića se sjećaju mnogi Lukavčani, njegovi savremenici. Kada nekoga od njih upitate ili zamolite da kažu neko svoje sjećanje na Džemala Nuhića. Slijedi odgovor „dobro, biće ali kad malo više vremena bude za takve priče“. Bilo, kako bilo odlučio sam da se barem „malčice“ prisjetimo ovog lukavačkog Velikana. Sve druge, dobronamjerne ljude, Lukavčane , molim da i oni daju mali prilog na temu očuvanja sjećanja na Druga Džemu iz Turskog Lukavca.

Muharem Osmić, glumac prije desetak godine je (parafraza) kazao:

–Da nije bilo Džeme Nuhića, ja nikada ne bi bio glumac.  Džemo me je uz podršku Milorada Đorđevića, poslao da učim glumačku školu. Inače bi moj talenat ostao samo na daskama Doma kulture u Turskom Lukavcu. Ma, nije samo zbog toga , Džemo bio ,najveći načelnik Lukavca. On je pomagao svim ljudima ,gdje god je došao. Hvala drugu Džemi Nuhiću. Red je da mu se Lukavac, barem malo oduži. Zašto ne bi Osnovna škola u Lukavcu Mjestu nosila njegovo ime? Narod je već decenijama zove „Džemoljetka“ upravo po našem Džemi, lukavačkom.

Na kraju ovog skoromnog sjećanja na Džemala Nuhića, želim se zahvaliti bračnom paru Tubić, gospođi Mimici i gospodinu Enesu, što su sačuvali vrijednu građu koja je važan prilog u sjećanju na Džemu Nuhića. Lukavačkog Džemu!

Lukavac,20. novembra, 2023. godine.