Lukavčani se oprostili od Mirsada Bijesovića Brice

Veliki broj građana danas se u 16 sati na gradskom groblju u Lukavcu oprostio od velikog, Mirsada Bijesovića Brice. U ime svih prisutnih, pjesmom i porukom od Mirsada se oprostio prof. Mihad Sakić.

Piše: Mihad Sakić, prof.

Mirsad Bijesović Brico (1950. – 2022.)

„Veliki ljudi gradova
odavno stoje uspravno,
Prsima brane gradove
mislima napajaju živote.

Njihove slike djeca odmah
raspoznaju
a namrgođeni starci
kuckaju štapom po čelu.
Veliki ljudi gradova ne vole selidbe.
Kad se i to dogodi
predstoje velika preispitivanja gradova.“
(Pjesma Veliki Ljudi, iz knjige “Ulazak u gradove“ autora Jusufa Begića)

Poštovani prijatelji,

Danas se opraštamo sa dobrim čovjekom .Kada se gradovi opraštaju sa svojom djecom vlada tuga. Mirsad Bijesović Brico je veliki čovjek i dijete Grada Lukavca. Dozvolite mi da  u ime brojnih  prijatelja našeg Brice u ime RK Lukavac uputim riječi bolnog saosjećanja, njegovoj sestri Minki, zetu Halidu, sestrični Mireli, sestrićima Nedimu, Elviru i Amiru, te svim drugim rođacima i familiji.

Mirsad Bijesović potiče iz partizanske porodice i u tom duhu je odgajan i vaspitavan. Pored urođene inteligencije u ranoj mladosti, a prije svega zahvaljujući ocu Šaćiru i majci Hanumici stekao je manire produhovljene i zrele osobe.

Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, srednjoškolsko obrazovanje  je također stekao u Lukavcu. Cijeli svoj radni vijek proveo je u Koksari.

Od djetinjstva se bavio sportom. Svojom konstitucijom bio je predodređen za sportistu. Visok. Tanak. Spretan. Svojim izgledom i talentom vrlo brzo postao je zanimljiv mnogim sportskim učiteljima u Lukavcu. Plijenio je mnoge prijatelje sporta svojim fer i sportskim odnosom prema kolegama i protivničkim takmičarima. Uvijek je imao veliki dar za gimnastiku, kojom se ozbiljno bavio u ranoj mladosti. Bio je veliki talenat u plivanju, postizao zapažene rezultate. Sve se to dešavalo u vrijeme rane mladosti i osnovnog obrazovanja.Na početku svog srednjoškolskog obrazovanja opredijelio se za rukometni sport.

Odrastao je uz rukometni stadion i sportsku salu DTV Partizan Lukavac. Pratio je treninge i utakmice Partizanovih rukometaša: Milenka Helija Radmanović, Namika Čehajića, Ljube Zarića, Paje Vajmana, Seada Hasanovića, Mladena Breljakovića, i drugih iz najslavnije generacije rukometaša Partizana.

Sredinom šezdesetih godina, počela je stasavati i Bricina generacija sposobna za velike rezultate sa igračima: Braco Mandarić, Jakub Džibrić, Baja Iljazović, Željko Bartak, Limo Imamović, Baćo Hamzić, Vlatko Dardalić, Husnija Kapidžić i drugi.

Kada se opraštamo sa Bricom nemoguće je bilo ne spomenuti barem neke od njegovih drugova i saigrača iz Partizana u kojem je kao igrač i trener proveo blizu pet decenija svoga uspješnog sportskog rada .

Po odlasku na odsluženje vojnog roka u Beograd, Brico se aktivno uključio u rad rukometnih sekcija u vojsci. Postizao je velike rezultate i kao igrač i trener u vojničkoj ekipi na važnim svearmijskim takmičanjima.nakon odsluženje vojničkog roka dolazi u rodni Lukavac i sav se daje za rukometni sport i RK Partizan. Mnogi poklonici  lukavačkog rukometa prepričavaju Bricine nebeske skokove, finte, šuteve, golove , nesvakidašnje odbrane i sprečavanja protivničkih igrača da postignu gol.

Sedamdesetih godina Lukavac je živio za rukomet, nedjeljom u 10 sati tribine na rukometnom stadionu su bile ispunjene do posljednjeg mjesta, utakmica se gledala i sa ulice, i sa bazena. Znalo je tamo biti više publike nego li na stadionu FK Radnički. Poseban dekor su činile supruge rukometaša sa malom djecom u kolicima. Tada je živjela velika rukomatna ljubav u Lukavcu. Prije svega zahvaljujući Mirsadu Bijesoviću Brici i njegovim saigračima.Bricu i njegovu generaciju pamte brojni prijatelji rukometa u: Doboju, Tuzli, Maglaju, Tesliću, Bijeljini, Brčkom, Gračanici, Živinicama, Gradačcu, Cazinu i mnogim drugim gradovima Bosne i Hercegovine.

Kada je bio u najboljoj sportskoj spremi i snazi, Brico je dobijao ponude iz drugih većih klubova za prelazak u njihove redove. Bilo je ponuda za odlazak u rukometno inostranstvu, u Ujedinjene Arapske Emirate. Nije otišao, zašto. Zato što je čitav svoj život poklonio svome gradu. Svojim ljudima, raji. Volio je Lukavac i lukavčane, i kada bi ga neko naljutio on bi se samo na to osmjehnuo  i otišao

„Pisati, svoju ljudsku priču, Često je i šutnja Veliki govor. Znali su to i znaju mnogi lukavčani , te je i to razlog više da se poštuje i voli sportsko i ljudsko djelo Mirsada Bijesovića Brice. Istinske Legende Grada Lukavca. Njegova prijateljica, profesorica Enisa Kapidžić jučer mi reče:

“Brico je bio idealista, pošten do krajnjih granica, iskreni, dobronamjerni čovjek kojem su svi vjerovali. Nikada nikog nije uvrijedio. Nije imao potrebu izvinjaveti se nikada i nikome“.

Poslije igračke karijere u RK Partizanu ostao je raditi kao trener. Uključio se u rad sekcije veterana Partizana. Zajedno su sudjelovali na mnogim susretima veterana, ali poseno sjećanje su mu predstavljali turniri veterana u Umagu. Prije rata pokretao je priče – Inicijative za izgradnju moderne gradske sportske dvorane u Lukavcu, kako bi buduće generacije rukometaša i drugih sportista konačno dobile Hram za treniranje i odigravanje utakmica.

Volio je ljude ali i životinje, prirodu. Pored rukometa volio je i često praktikovao bavljenje sportskim ribolovom pokraj rijeka. Posebno na Spreči iza Vodenice u Modracu. Postao je inspiracija slikarima, te ga je na toj lokaciji naslikao njegov i naš drug Mehmed Šišić Šiško. U ribolov je odlazio na svom omiljenom prevoznom sredatvu, na biciklu.

Tako je godinama putovao  biciklom na posao u Koksaru. Poslije rata , 1996. Godine sa rukometašima iz njegove generacije Željkom Mottom i Husnijom Kapidžićem pokrenuo je rad kluba. Bilo je to na igralištu srednjoškolskog centra. Nikada nije htio naplaćivati trenerske usluge od djece koja su pohađala školu rukometa. Bio je i ostao romantik u svakom smislu.

Radovao se svečanosti obilježavanja jubileja 70. godina RK Lukavac, organizovanoj krajem prošle godine u Domu kulture i Sportskoj dvorani u Lukavcu. Posebno su mu bili dragi susreti sa rukometašima iz njegove i drugih generacija, koje je za tu prigodu okupio naš slavni rukometni as Emir Junuzović.

Vjerovao je u mlade i u budućnost lukavačkog rukometa .Ovo je samo dio sjećanja na Mirsada Bijesovića Bricu, čovjeka kojem ovaj grad dosta toga ostaje dužan, bio je proglašavan i biran za sportistu godine opštine Lukavac. Dobitnik je mnogih sportskih priznanja. Na nama je da njegujemo iskreno sjećanje na Bricu. Svima Vama koji ste došli na posljednji susret sa Bricom, hvala.

Našem Mirsadu, neka je hvala za sve radosti, sportske i ljudske rezultate. Brico, neka ti je slava i hvala. Neka ti je lahka zemlja lukavačka.