Sama nagrada joj puno znači jer predstavlja zainteresovanost društva da prati šta se događa sa malim poduzećima.
Rođena je u Lukavcu, a kada je počeo rat, tada 23-godišnja djevojka odlazi u Italiju, gdje je isprva radila u kuhinji i učila jezik. Kad je savladala italijanski, počela je raditi kao prevodilac, da bi na kraju našla posao u jednoj fabrici odjeće. S iskustvom koje je stekla, odlučila se vratiti u BiH i otvoriti fabriku košulja u svom rodnom Lukavcu.
Samo u prošloj godini, pod njenim vodstvom proizvedeno je 150.000. Trenutno upošljava 100 radnika.
“Konfekcija F.B.M. je nastala kao partnerstvo sa italijanskom firmom ‘Camiceria 2F’. Imajući i privatno kontakt sa vlasnicama tog društva dobila sam podstrek da kad se nešto dovoljno voli i želi može se i ostvariti. Početak je bio jako težak, komplikovan i tada neusklađena administraciona procedura je usporila cijeli proces osnivanja i sticanja uslova za početak rada”, priča za eKapija.ba Mirsada Venturini-Mehmedinović o tome kada i kako je odlučilla uploviti u poduzetničke vode.
Ja sam osoba ženskog spola
Na pitanje šta je najviše uticalo da se iz Italije vrati u BiH i osnuje fabriku, te da li je ikada zažalila zbog te odluke, kaže, da je bilo jako puno faktora koji su uticali da donese tu odluku.
“Neki si vezani za poslovnu sferu, a neki za privatnu. S obzirom da se radi o odlukama koje mijenjaju način života nisu donesene olako. Po prirodi, za odluke koje donesem i koje su u datom trenutku bile dobre, nisam sklona kajanju. Postoje odluke koje, s vremenom, se pokažu manje dobre ali u trenutku odlučivanja su bile dobre. Situacije se mijenjaju tako i viđenje pojedinih odluka. Dovoljno je biti fleksibilan i prilagođavati odluke situacijama”, navodi ona.
Kao najveće probleme sa kojima se susreće u poslovanju ističe prilagođavanje na novi sistem.
“Privatna preduzeća se vide kao ‘neprijatelj’ i neko ko iskorištava a da se u isto vrijeme nema hrabrosti priznati da se učestvovalo u procesu promjene i da je sama većina naroda glasala za odbacivanje socijalizma i uvođenje kapitalizma. To važi i za samu državnu administraciju i funkcionere koji su samo zahvaljujući toj promjeni i političkom vrednovanju došli do funkcija. Ja se nadam da ćemo prije ili poslije shvatiti da je napredovanje i razvoj vezan za meritokraciju, a ne za političku ili nacionalnu pripadnost,iskrena je Mehmedinović, dodajući da je u takvoj situaciji, biti žena poduzetnik još teže.
Ipak, ističe da poslovno dolazi iz sredine gdje je to, uglavnom, prevaziđena razlika. Njen moto je: Ja sam osoba ženskog spola, te se tako i ophodi.
“Naravno da osjetim opstrukciju na taj moj način postavljanja i ophođenja, ali ga ignorišem. Mislim da se same mi žene moramo postaviti kao ravnopravne u našim glavama. Poslovni uspjeh nije ni ženstvenost niti muževnost. On je sposobnost u realizaciji poslovne ideje. Sa usklađivanjem privatnih i poslovnih obaveza počinje i ravnopravnist. Za mene bazu porodice čine dvije osobe koje su ravnopravne u tom odnosu. Znači i da se obaveze dijele ravnopravno”, iskrena je Mehmedinović.
Najpotrebnijim za uspjeh prije svega smatra ljubav prema poslu odakle proizilazi to da mu se pristupa s entuzijazmom. Usjeh ne smatra ciljem, već rezultatom koji se dobije kada saberete posao koji volite, koji pritom ispunjava zadovoljstvom, entuzijazmom i dodate upornost i trud.
Njena poruka ženama koje bi se htjele okušati u pokretanju poduzetničkog pothvata je da ako njihova odluka i želja da to realizuju dovoljno jaka, sve se može prebroditi.
“Između vas i cilja stojite samo vi. Problemi postoje da se riješe i da nas ojačaju, a ne da nas obore. Vidite ih kao nešto stimulativno. Rođene ste za posao koji se ne može napustit: biti majka. Realizovati se kao poduzetnica iziskuje dosta manje zalaganja i truda”, poručuje naša sagovornica.
Prećutne diskriminacije
Položaj žene u poslovnom svijetu ocjenjuje teškim, ali mišljenja je da poduzetnice same moraju promijeniti stav.
“Ne smijemo dozvoliti da nas ubijede da postoje razlike. Sad postoje prećutne diskriminacije. Ali to nam treba dati ohrabrenje. Nekada je bilo otvoreno: Šta ti ženo hoćeš? Sada je iza leđa: Šta ova hoće? Ironija situacije: to je poboljšanje”, smatra ona.
Najveća motivacija su joj ljudi do kojih joj je stalo, osobe koje je razumiju, a to su porodica i prijatelji. Posebno je ponosna na činjenicu da sama sebe iznenadi u teškim trenucima.
“Ne dam prostora panici i očajavanju. U maju smo pretrpjeli ogromne štete u poplavama. Još uvijek ne znam gdje sam našla snagu i smirenost za organizovanje i ponovno pokretanje proizvodnje u rekordnom vremenu. Inat?”, pita se Mehmedinović
Nakon napornog radnog dana najčešće završi u kuhinji, budući da je kuhanje jedan od njenih hobija. Također, opušta je čitanje, a voli i da realizuje njene, kako kaže “sulude” ideje u koje spada izrada nakita, stvari za kući i naravno odjevnih predmeta.
