Darko Rundek za SodaLIVE.ba: Susret u bezimenoj nostalgiji najviše dira

Razgovarala: Jasminka Memić

Nakon više od tri decenije bogate karijere zahvaljujući menadžmentu BBCC-a pjevao je pred publikom u Lukavcu koja je sa oduševljenjem i zanosom pratila svaku notu i stih.

U subotu uveče nastupio je sa Isabel i Ducom sa kojima čini Rundek Cargo Trio. Nakon koncerta proveli smo ugodne i dragocjene minute u backstageu i malo porazgovarali o svemu i svačemu po malo.

U našem gradu nemamo često priliku ugostiti umjetnike poput Vas stoga na početku mogu iskazati zahvalnost što ste nas počastili svojim dolaskom i izveli ovak fantastični muzičko-scenski performans na sceni BBC kluba. Nadam se da ste vi zadovoljni atmosferom i da ćete iz Lukavca otići sa pozitivnim utiscima?

– Mislim da je super.Ono što je važno da svaki grad koji ima neke tvornice i neku proizvodnju, pa nek smrdi i makar bilo i zagađenje, ljudi nešto rade i odmah je tu drugačija atmosfera nego u gradovima u kojima se bave samo uslužnim djelatnostima i čuče čekajući da im neko da neki posao.Tako da to se osjeća.Imate i divno jezero.Danas smo bili i imate divno mjesto Lukavac.

Nastupali ste u velikim dvoranama ali i u malim intimnim prostorima poput ovog.Ima li za Vas razlike i gdje se zapravo Vi bolje osjećate?

– U principu mi volimo publiku do koje možemo doprijeti, koja je blizu i sa kojom možemo uspostaviti direktni kontakt. Doduše klub nije idealno mjesto za to jer ima šank i puno buke.Ali subota je uveče i ne može čovjek očekivati u jednom gradu u kojem se skupe svi koji vole muziku na jednom mjestu, a ne samo neki koji imaju specijalne, fine ukuse da se dobije tišina i neka pažnja koja je potrebna da to što radimo dobije više na bogatstvu i na smislu. Mislim da je bilo prirodno i odlično za subotu uveče.Što se tiče velikih prostora mi smo na EXIT-u svirali pred 50 000 ljudi i to je bilo vrlo uzbudljivo.Tako da dobro je svirati i za veliku masu i malu publiku, ali ipak biram svirati za manje ljudi na jednom mjestu.

Bili ste dio legendarnih Haustora, krenuli u solo vode, postali Rundek Cargo Orkestar i sad nastupate kao Rundek Cargo Trio.Znači li to da se kao umjetnik bolje ostvarujete okruženi ljudima koji Vas inspirišu i motiviraju ili jednostavno svaka životna faza donosi nešto novo i odražava Vaše trenutne potrebe?

– U ovom trenu sam okružen sa dva muzičara koji me inspiriraju i sa kojima mi je lijepo svirati i ne fali mi ostalih četri ili pet koliko ih je bilo u orkestru.Sad ko zna šta život dalje nosi. U ovom trenutku to mi je uzbudljivo i inspirativno i to mi je super.

Na sceni ste Vas troje fantastični i ostavljate dojam kao da komunicirate telepatski.Vaše energije se čine različite a ipak tako kompatibilne.Kako funkcionišete na sceni ali i izvan nje?

– Meni izgleda OK i ljudski kako mi se čini.Ima uspona i padova ali mi smo odrasli ljudi i svako od nas troje ima priču koja je zanimljiva i kada se one ukrste to je bogatstvo.

Životni putevi su Vas odveli u Pariz ali kao već zrelog čovjeka i umjetnika.Otići sa ovog turbulentnog prostora gdje su ljudi od iskona stalno suočeni sa svojim unutrašnjim i izloženi vanjskim nemirima u jednu takvu sredinu očekivano može donijeti smiraj.No iz Vaših novijih pjesama nekako izbija ta naša balkanska melanholija i nostalgija. Jeste li kosmopolita ili pravi putnik kojeg prepoznaju po odsutnosti?

– Moja nostalgija nije vremenski određena za te divne godine koje su već bile pa ni prostorno zapravo. Ne mogu reći da mi je u Zagrebu gdje sam odrastao nešto sad kao bolje nego u Parizu ili nekom drugom gradu.Ta nostalgija je nekako općeljudski vjerovatno vezana za neki unutarnji osjećaj da imamo potrebu da pripadamo nečem i drugom i većem i što je neki background i što je paralelno sa našim životima koji dođu i prođu .Mislim kad se tako ljudi sretnu u toj bezimenoj nostalgiji da se sretnu na način koji najviše dira.

Prošle godine iz štampe je izašla knjiga “Rundek, između – Knjiga o pjesmama”.Nije u pitanju klasična biografija a ipak puno govori o Vama i Vašoj karijeri.Kako ste je doživjeli i koliko oni koji Vas vole mogu iz ove knjige saznati o Darku Rundeku?

– Ja je preporučujem onima koji žele saznati malo više jer to nije biografija. To je jedno književno djelo koje nema neku definiciju.To nije ni biografija niti esej.To je jedno moderno književno djelo koje dodiruje moje pjesme koje ponekad koristi za neke izlete koji sa njima nemaju baš puno veze ali koje pisac Anto Perković donosi.To je njegova knjiga koja nije napravljena sa namjerom da bi se informiralo.To je sraz naše dvije osobnosti i priče tako da to je interesantno.Dobro je i što ostavlja prostora za neku biografiju ako uopće ima smisla da se to piše.To nije neka definitivna biografija.

Umjetnika ipak najbolje oslikavaju njegova djela.Koliko su Vaše pjesme autobiografske odnosno koliko su inspirisane stvarnim emocijama, događajima, likovima?

– One koje su inspirirane konkretnim iskustvima su autobigrafske i one su najbolje.Opet ta iskustva su poslužila i da se napravi neki poetski rad koji nadilazi neko osobno sjećanje nego traži ono što nam je svima zajedničko.

Moja omiljena pjesma je „Makedo“ i uvijek kada je slušam osjećam se emotivno razgolićeno. Međutim ima perioda kada se osjećam poput „Šejna“, nosim „Šal od svile“ ili kada me nosi revolucionarski duh pjesme „Ay,Carmela“. Imate li Vi omiljenu pjesmu?

– Ma ne nemam.To je kao kad imaš djecu to onda nije pristojno nekoga od njih izdvojiti.

Malo prije sam spomenula pjesmu „Aj Karmela“ koja je zapravo muzika za istoimenu pozorišnu predstavu.Muzika za pozorište obično prođe nezapaženo no ne i ova pjesma koja je nadrasla pozorište.Vi ste radili muziku i za druge predstave i to je još jedan poseban segment Vašeg stvaralaštva pa da nam kažete nešto o tome?

– Volim raditi muziku za predstave i filmove jer tu ima više slobode nego kada radim za sebe kada sam ja glavni junak. Poznavati sebe je najteži zadatak koji nam rijetko uspijeva.Tako da mi je lakše poznavati neke druge likove i o njima pisati pjesme.Volim muziku i za pozorište i film i kao triu nam to odlično polazi za rukom jer svo troje inkliniramo prema dramskim umjetnostima na ovaj ili onaj način.

Supruga Vam je redateljica pa pretpostavljam da imate tu intimnu Vezu sa pozorištem.Inače idete li često u pozorište i zapravo kako provodite slobodno vrijeme, slušate li muziku ili ste na internetu?Kao bivši student književnosti pretpostavljam i da puno čitate?

– Ja sam bivši student književnosti i diplomirani kazališni režiser.To je kao ono što te nagovore da guraš do kraja i da imaš diplomu da pokažeš pa makar vam ona više uopće nije potrebna.A slobodno vrijeme hm? Pa u zadnje vrijeme sam sadio drveće.Malo sam okopavao i obrezivao masline.Putovao sam puno i bio sam posvuda.Bio sam ove godine u Istanbulu, u Izraelu, Njemačkoj,Češkoj…Tako da putujem i pokušavam se baviti nekim konkretnim stvarima.Malo sam izašao iz kruga pratitelja kulturnih događanja.

Na čemu trenutno radite i šta možemo očekivati od Vas u narednom periodu kada su u pitanju koncerti ali i nove pjesme i projekti?

– Planovi su da završimo taj sljedeći album.Izabel ima jednu lijepu priču o dva miša koji upadnu u kantu sa mlijekom. Kanta je visoka, glatki su zidovi i ne možeš pobjeći. Jedan izračuna jebi ga nema tu nikakve šanse i utopi se. Drugi se batrga, batrga i na kraju ostane plivati na malom otoku putra.Tako mi batrgamo sa novim albumom i možda proizvedemo neki puter prije ili kasnije. To je glavni plan.Osim toga imamo rad na predstavi koju režira Maša Kolar iz Zagreba.To je plesna predstava koju ona zapravo koreografira.Radi se u koprodukciji ZKM-a ,Bitef tetra i vjerovatno Budve grada teatra.To nam je vrlo izazovno i novo iskustvo za trio jer sviramo uživo jednu plesnu predstavu.

Hvala Vam puno što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor. Sretan Vam put…

– Hvala i vama na lijepim pitanjima. Uživao sam u razgovoru.

Video intervju će biti objavljen u programu RTV Lukavac.