Kaže da su rezultati pokazali da postoje razlike, te da Bosanci u Britaniji pate od veće ratne traume i imaju lošije psihičko zdravlje u globalu od onih koji su ostali u BiH. Istovremeno, ljudi u BiH su više zabrinuti nego oni u Britaniji.
“Statistički gledajući 61 posto ljudi u BiH ima simptome PTSP(postratni traumatski stres), a 83 posto u Britaniji. Rezultati su koje ni sama nisam očekivala. Razlike postoje u anksioznosti prema svakodnevnom životu i pokazuju da su ljudi u BiH više zabrinuti nego oni u Britaniji, što je razumljivo kad uzmemo u obzir lošije ekonomsko i socijalno stanje u BiH. Razlika u praštanju pripadnicima “protivničkog naroda” nije bilo i vrlo je mali broj ljudi mogao da oprosti za prošlost, nezavisno o tome da li žive u BiH ili Britaniji”, ispričala je ona za Fenu.
Emina Hadžiosmanović iz BiH u Veliku Britaniju došla je s porodicom 1992. godine. Nakon osnovne i srednje škole završila je fakultet na univerzitetu u Birminghamu, a magistarski studij na Oxfordu. Talentovana Bosanka za dvije i po godine uspjela je doktorirati kliničku psihologiju na univerzitetu u Nottinghamu i steći titulu doktora nauka kliničke psihologije.
“Dosanjala sam svoj san, uz pomoć porodice, i sretna sam zbog toga. Pogotovo ako se zna da sam u Veliku Britaniju došla s majkom, sestrom i nanom koje nisu znale niti riječi engleskog jezika, a imala sam samo četiri i po godine”, priča ona.
Prisjeća se da joj je trebalo nekoliko godina da nauči engleski jezik i stekne nova prijateljstva, jer je njeno djetinjstvo i sve što je poznavala ostalo u Bosni.
“Učitelji iz osnovne škole pričali su mi kako me, kad sam tek došla, nisu mogli odvojiti od biblioteke. Voljela sam knjige, čak i ako tad nisam znala da pročitam što piše u njima”, prisjeća se.
Talenat za pisanje otkrila je u srednjoj školi te počela pisati priče, poeziju i tekstove za predstave. Zavoljela je, kaže, školu i trudila se da svaki dan bude bolja od prethodnog.
“Po završetku srednje škole, 2006. godine, upisala sam se na Univerzitet Birmingham, studij psihologije. Imala sam želju i potrebu da bolje razumijem što se desilo u našoj državi i da na neki način mogu pomoći ljudima koji se i dalje suočavaju s posljedicama rata. Diplomirala sam s najvećim mogućim prosjekom (first class) i dobila mjesto na Univerzitetu Oxford i priliku da radim magistarski iz psihologije. Pri centru za međuetnički konflikt na Oxfordu, odlučila sam da uradim istraživački projekt u Sarajevu i tu su nastale moje ideje za doktorski studij i temu istraživanja.”
Emina kaže da je tokom jula 2010. godine anketirala više od 400 građana Sarajeva da bi uvidjela koje su moguće posljedice rata.
“U 2011. godini dobila sam mjesto na Univerzitetu Nottingham i priliku da radim doktorat iz oblasti kliničke psihologije. Mentor koji mi je ponudio mjesto, profesor dr. Nigel Hunt bio je zainteresiran za istraživanje koje sam imala želju da radim. Tako je nastala moja doktorska disertacija Towards narrating trauma: the long-term psycho-social effects of war in Bosnia & Herzegovina.
“Počela sam da istražujem dugoročne posljedice rata na Bosance i Hercegovce u Velikoj Britaniji i one u BiH da bih mogla da usporedim postoji li razlika u posljedicama za one koje su prognani u toku rata i one koji su ostali”, ispričala je Emina.
Emina Hadžiosmanović od 2011. godine angažovana je i u bh. zajednici u Birminghamu, a glavni zadatak joj je pomoć starijim bh. osobama koje nisu u mogućnosti da rješavaju svakodnevne životne i zdravstvene probleme. Bosnia UK Network je zajednica bh. asocijacija i humanitarnih organizacija u Velikoj Britaniji koja pomaže ljudima iz bivše Jugoslavije i pruža raznovrsnu pomoć.
“Osjećala sam zadovoljstvo u tom poslu, posebno što sam imala priliku da direktno pomažem svojoj zajednici i steknem značajno radno iskustvo. Tu sam imala priliku anketirati mnoge članove zajednice, razgovarati s njima. Zahvaljujem im za strpljenje i suradnju u mom projektu jer zahvaljujući i njima i moj doktorat je ugledao svjetlo dana”, kazala je ona.
Kako za stručnjake uvijek ima mjesta, tako je Emini, i prije sticanja zvanja doktora nauka, ponuđeno mjesto asistenta profesora na Coventry univerzitetu. Naravno, prihvatila ga je sa željom da ubrzo doktorskoj tituli doda i onu profesorsku.
Ona Bosnu i Hercegovinu smatra domovinom i ima želju da se jednog dana vrati u rodno Sarajevo. Isto je tako, kaže, svjesna teške ekonomske i političke situacije u Bosni.
“Ipak, slobodno mogu reći da me srce vuče Sarajevu. Ukoliko bih našla zaposlenje, rado bih se vratila. Bosna je jedna i jedina”, poručila je ona.
Emina Hadžiosmanović jedna je od pet mladih žena iz Velike Britanije, prošlogodišnjih dobitnica priznanja Žene godine, a radi se o ženama koje su u tu državu došle kao izbjeglice.
