Meteorolozi smatraju da je ledeni talas u Americi izazvala kombinacija jakog sjevernog vjetra i promjene u takozvanom polarnom vrtlogu. Pod tim se podrazumijeva ogromni region hladnog vazduha oko Sjevernog pola. Klimu u tom predjelu obično ograničava i kontroliše stalna vazdušna struja ka istoku. Hladan vazduh se na taj način kreće iz Kanade ka Grenlandu, zatim u pravcu Sibira i preko Aljaske se vraća u Kanadu.
Međutim, pod određenim metorološkim uslovima taj hladni vazduh može da prodre duboko na jug. U ovom slučaju je došlo do kontakta između oblasti visokog atmosferskog pritiska na zapadu Amerike i oblasti niskog pritiska na istoku te zemlje. Tako je nastao snažan sjeverni vjetar, koji je povukao ledeni vazduh sa Sjevernog pola ka jugu. U isto vrijeme, vazdušna strujanja su izazvala i hladni talas sa Sibira. U toj kombinaciji su čak i Kanađani, koji su navikli na ledene temperature, imali velikih problema. Polarne hladnoće sada počinju da popuštaju zbog toga što u pojedine dijelove Amerike prodire topao vazduh iz Meksičkog zaliva.
Proljeće u januaru
Na drugoj strani Atlantika već nedjeljama vladaju proljećne temperature. Zapravo, nije slučajno što se na sjevernoj hemisferi pojavio ovakav kontrast. Hladan vazduh iz Amerike već nedjeljama struji ka Atlanskom okeanu i tamo se zagrijava. Razlike u temperaturi stvaraju oblasti veoma niskog vazdušnog pritiska, koje utiču na vremenske prilike u Evropi. To je razlog zbog koga se Velika Britanija suočila sa olujama i poplavama, ali i zbog čega je u Njemačkog izuzetno toplo za početak godine.
Da li je ćudljivost vremena u ovom periodu povezana sa klimatskim promjenama? Na to je teško odgovoriti. Klimatolozima je potreban vremenski raspon od najmanje 30 godina da bi izvukli pouzdane zaključke. Doduše, struje koje kontrolišu vazduh sa Sjevernog pola su u posljednjih pet godina sasvim sigurno postale promjenljivije, kaže američka agencija za praćenje vremenskih prilika NOAA. To može biti povezano sa promjenama klime, ali i deo normalnog prirodnog ciklusa.
U svakom slučaju, klimatolozi već odavno ukazuju na moguću vezu između porasta temperature na Arktiku i hladnih talasa u drugim dijelovima planete. Naime, manji ledeni pokrivač i manje snega dovode do zagrevanja mora, a te razlike dovode do anomalija u kretanju vazdušnih struja. Naučnici, poput Dženifer Fransis iz Ratgers univerziteta ili Stivena Vavrusa iz Univerziteta u Viskonskinu, smatraju da je to deo objašnjenja za nepredviljive hladne talase.
Hladnoća kao posljedica globalnog zagrijavanja
Mnogi stanovici Amerike veruju da je globalno zagrevanje izmišljotina, a ekstremne hladnoće naizgled podupiru taj stav. Međutm, stručnjaci sa Instituta za istraživanje klime u Potsdamu tvrde da će porast globalnih temperatura dovesti do još većeg broja ovakvih anomalija, i do još većih varijacija u temperaturi. Sjeverna hemisfera bi mogla biti posebno ugrožena od ledenih talasa.
Ovi istraživači, koji takođe rade za međunarodne instucije, tvde da su se nepogode – uključujući tu i suše, oluje i polave – povećale za preko 200 posto u posljednjih trideset godina. Naučnici u Potsdamu smatraju da je i to posljedica klimatskih promjena.
(SodaLIVE.ba/DW)
