Posljednji govor Avde Mujkića

U emailu smo dobili link za video prilog o posljednjem nastupu Avde Mujkića, na promociji zbirke pjesama “Radoslov” Fatmira Alispahića, koja je održana 17.11.1990. godine.

Snimak sa ove promocije jedinstvena je prilika da nakon 21 godinu vidimo i čujemo Avdu Mujkića.

AVDO MUJKIĆ (1944. – 1991.)

Avdo Mujkić, rođen je 8. februara 1944. godine u Puračiću. Kao ratno siroče i slabog imovinskog stanja nije imao nikakvih uslova za život, a pogotovo za školovanje.

Ali, nestašni dječak Puračića je imao snage da to sve pobijedi, objeručke se prihvatio knjige kao jedine nade koja će mu sve nadoknaditi, pa i oca koji je završio kao logoraš u koncentracionom logoru Jasenovac.

U ranom djetinjstvu nije obećavao da će izrasti tako brzo u cijenjenog čovjeka ali nedostatak oca teško materijalno stanje, utjecali su na dječaka. Još u osnovnoj školi počeo je pisati stihove i to veoma uspješno. Prve objavljene pjesme u dječijim listovima dale su mu dodatnu snagu i elan da što više čita knjige i što više pise nove pjesme.

Po završetku osnovne škole u Puračiću upisuje se u srednju medicinsku školu u Tuzli. Kao srednjoškolac objavljuje pjesme za pjesmom u književnim časopisima i listovima. Ubrzo dolazi na svjetlo dana prva zbirka pjesama ”Gavraški motivi” 1962. godine i konačno trasiran put do velikog pjesnika.

Avdo je objavio dvanaest zbirki pjesama i to: Gavraški motivi (1962.g.), Momačko doba (1963.g.), Sasvim malo o njima (1965), Toliko o mom putu (1966.g.), I bilo je tako (1978.g.), Nema tebi umrijeti (1981.g.), Svršene životinje i druge pjesme (1984.g.), Jasenovac (1985.g.), Slike sahranjene u tijelu (1986.g.), Kozara (1988.g.), Kratak izlet u godine (1989.g.), Ne mrdaj (1992.g. – godinu dana nakon smrti).

Poezija mu je prevođena na strane jezike. Bio je član Udruženja književnika SR BiH od 1974. godine. Za svoj književni rad bio je nekoliko puta nagrađivan, ali ćemo navesti samo dvije Avdi najdraže nagrade. Nakon objavljenog rezultata anonimnog stalnog konkursa časopisa ”Mladost” iz Beograda, pjesma ”Jesen dolazi Mevludinu u posjetu”, je proglašena najboljom pjesmom te godine. Druga, je prva nagrada na jugoslovenskom konkursu za revolucionarnu poemu 1985.g. Radi se o poemi ”Jasenovac” koja je doživjela četri izdanja. Tom poemom je konačno odužen veliki dug pjesnika prema ocu i drugim žrtvama jasenovačkog logora.

Po završetku srednje medicinske škole počinje raditi kao medicinski tehničar u tuzlanskoj dječijoj bolnici. Avdo se nije zadovoljio srednjom školom i poslom kojeg je radio. Upisao se kao vanredan student na Višu pedagošku školu u Tuzli, odsjek ”Srpko-hrvatski jezik i Ruski jezik”. Po završetku Više pedagoške škole u Tuzli, napušta rad u tuzlanskoj bolnici, te počinje raditi kao prosvjetni radnik.
Vječiti nemir ga je proganjao da piše poeziju i da mijenja profesiju. Dok je radio kao medicinar, te kao nastavnik, bavio se novinarstvom radeći kao dopisnik za mnogobrojne novine i Radio – Sarajevo. Zbog ljubavi prema novinarstvu napušta prosvjetu i počinje profesionalno raditi kao novinar ”Trinaestog septembra” u Lukavcu od 1976. godine. Ubrzo postaje glavni i odgovorni urednik navedenog lista. Radeći kao novinar vanredno je studirai i diplomirao na Pedagoškom Fakultetu u Rijeci, ”Srpsko- hrvatski jezik i književnost”, odsjek ”Organizacija kulturnih djelatnosti”.

Započeo je postdiplomske studije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ”Informisanje kao specijalistički studij”, ali na žalost, tu je bio kraj školovanju velikog čovjeka i pjesnika.

Kada je sazreo da počne stvarati vrhunska djela, Avdo je obolio i iznenada umro u četrdeset osmoj godini života, 31.marta 1991. g. Od 1992. godine u Puračiću i Lukavcu se organizuje pjesnički memorijal ”Avdo Mujkić”, u znak sjećanja na pjesnika.

(SodaLIVE.ba)