“Bella ciao” je pjesma italijanskih partizana iz vremena Drugog svjetskog rata, pa izbor Jovanke Broz, koja je važila za jednog od najhrabrijih boraca partizanskih jedinica, nije posve neobičan.
Pjesma je nastala šezdesetih godina prošlog vijeka, u vrijeme kada je Jovanka imala nepunih 40 godina, a njen autor do danas je ostao nepoznat. Pjevali su je svi anarhistički, komunistički i socijalistički borci, kao i čitav ljevičarski antifašistički pokret otpora u Italiji.
Međutim, ideološka poruka pjesme sigurno nije jedino zbog čega je Jovanka Broz, neposredno pred smrt, poželjela da je baš ovom kompozicijom isprate na vječni počinak. “Bela ćao” zvanično je bila “himna” partizana, ali je širom svijeta vrlo brzo prepoznata kao simbol borbe protiv nepravde ili kako su je mnogi opisali “pjesma slobode duha, želje za sveopštom slobodom”.
Jovanka je sva ta prava naprasno izgubila od Titove smrti, kada je cijela njena imovina nacionalizovana i kada je stavljena u kućni pritvor. Ostavljena je da živi u staroj i zapuštenoj “vili” na Dedinju, u kojoj je krov prokišnjavao, a grijanja nikada nije bilo. Omalovažavanje prve dame SFRJ išlo je dotle da je ličnu kartu i pasoš dobila poslije čak 30 godina čekanja.
Jovanka Broz do kraja je ostala dama, ponosna i prkosna. O svojoj mučnoj borbi kroz život nije htjela da govori ni u posljednjim danima. Odabarala je pjesmu. “Doviđenja lijepa”, tvoja borba je završena.
cao bela, cao, cao
Lijepa pjesma koj nikakav komentar nije potreban.Pogotovo ne u ovom momentu kada cutanje govori mnogo više .
I jednog dana, kad se probudih,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator biješe tu.
U partizane, ja moram poći,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
U partizane, ja moram poći,
I tamo naći topli dom.
I ako umrem, kao partizan,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.
Sahrani me gore, u planinama
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planinama
Ispod sjenke divnog cvijeta.
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
Će reći „kakav divan cvijet“.
I ovo je cvijet partizana
O bela ćao, bela ćao, bela ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvijet partizana
koji je umro za slobodu.
Italijanski originalni tekst:
Una mattina mi sono svegliato,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
Una mattina mi sono svegliato,
e ho trovato l'invasor.
O partigiano, portami via,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
O partigiano, portami via,
ché mi sento di morir.
E se io muoio da partigiano,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E se io muoio da partigiano,
tu mi devi seppellir.
E seppellire lassù in montagna,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
E seppellire lassù in montagna,
sotto l'ombra di un bel fior.
Tutte le genti che passeranno,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
Tutte le genti che passeranno,
Mi diranno «Che bel fior!»
«È questo il fiore del partigiano»,
o bella, ciao! bella, ciao! bella, ciao, ciao, ciao!
«È questo il fiore del partigiano,
morto per la libertà!»
http://www.youtube.com/watch?v=4CI3lhyNKfo&feature=share&list=RD02Kz9RTF3E79A
Milenko velika Ti hvala za ove divne stihove.Pjevali som ali nismo znali koliko su divne rijeci kao i muzika.
Hvala veliko
otpjevajte je jos jednom i bella ciao,
nema vracanja na bis!
pocivaj pod zemljom idejo komunizma…
O pa to moj jaran merfehan komentarise iz prvog safa djamijskog pacova!?
Pa gdje si veliki muslimanu? Nisam te vidio na ovom portalu (na srecu), vec dugo vremena ? Bas to nema nista interesantno na nacionalistickim portalima? Pa si malo svratio (da bogdom nisi)? Ali, kad si vec nek si!!! I da,evo jedne pjesmice i za tebe ono od srca: Ima jedno selo na sjevorozapadu BiH tu sam eto zapeo i ja (merfehan).U tom selu i skola ima da se uci o mladim teroristima.Tamo pripadam i ja od srca vas merfehan. Jel dobra a? Hehehehehe e moj merfehane….Pozzz
@ Stari covjek
Druže moj,često se naša mišljenja o mnogim temama podudaraju.I to nije slučajnost.To je posljedica jednog kvalitetnog života u uređenoj državi koja nije bila bez mahana, ali je nudila građaninu perspektivu a čo'jeku sigurnost.
Posljedica je to jednoga vakta iz kojega dolazimo.
Vakta,kada je čo'jek čo'jeku bio insan.
Fala ti na lijepoj riječi.