Teoriji o cijepljenju protiv tuberkuloze kao jednom od razloga niže stope smrtnosti od COVID-19 tamo gdje je BCG obavezan dio kalendara cijepljenja pridružuje se i zanimljiva priča o cjepivu protiv dječje paralize. Piše bug.hr
Prvi val širenja pandemije COVID-19, bolesti uzrokovane SARS-CoV-2, novim virusom iz skupine koronavirusa, potaknuo je na stotine pa i hiljade istraživanja načina prijenosa, liječenja i prevencije te bolesti. Studije koje proučavaju aspekte COVID-19 širile su se i umnožavale unutar znanstvenih krugova jednakom brzinom kojom se i novi koronavirus širio globusom. Jedna od češće spominjanih i zapaženijih skupina istraživanja bila je ona o povezanosti cjepiva protiv tuberkuloze i statistički značajno manjeg broja teže oboljelih i umrlih od COVID-19 u državama koje su BCG-iranje (cijepljenje protiv tuberkuloze) desetljećima imale ugrađeno u kalendare obavezne vakcinacije.
Mada na prvi pogled takve teorije djeluju prilično uvjerljivo, tek trebaju biti provjerene (i naučno ovjerene) prije donošenja službenih prosudbi o povezanosti BCG-a s nižim pobolom i mortalitetom od koronavirusne bolesti, pa je provjera vjerodostojnosti te teorije unutar znanstvene zajednice i dalje „u detaljnom procesuiranju“.
I dok načnici u državama „zapadne hemisfere“ provjeravaju anti-koronavirusnu učinkovitost BCG-vakcine, koja u tim zemljama većinom nije dio cjepnog kalendara, s druge strane bivše željezne zavjese, u Rusiji, medicinski istraživači već sugerišu da bi još jedno već poznato cjepivo moglo postati sredstvo za zaustavljanje ili usporavanje širenja COVID-19: s oprezom, ali i optimizmom raspravljaju i već započinju testiranje tzv. sekundarnog učinka cijepljenja protiv dječje paralize, poliomijelitisa (cjepivom koje sadrži živi oslabljeni virus) na podizanje imunološke obrane organizma protiv SARS-CoV-2.
