Skoro svi koji su ikad usvojili psa ili mačku iz skloništa za napuštene životinje mogu da posvjedoče o tome da te životinje kao da na neki način shvataju da su dobile drugu šansu u životu. A to je slučaj i sa Džunom, belgijskim ovčarem malinoa koji je spašen iz skloništa samo nekoliko dana prije nego što je trebalo da bude uspavan. A onda kad je počeo da živi sa porodicom u Tenesiju, Džuno je preuzeo ulogu spasioca četverogodišnjeg Lukasa Hembrija.
Lukas pati od Sanfilipovog sindroma, bolesti metabolizma, izazvane odustvom ili poremećajem enzima koji su potrebni za razlaganje molekula šećera u organizmu. Kako bolest napreduje, djeca gube vremenom sposobnost govora, ne mogu da hodaju i jedu. Bolest izaziva i ozbiljna nervna oštećenje, koja dovode do agresivnog ponašanja i hiperaktivnosti.
“Najgore od svega je što roditelji moraju da se suoče sa činjenicom da za ovu bolest nema lijeka, niti je dostupan tretman kojim se bolest može tretirati”, kaže Lukasov otac Čester.
Ako se nešto ne promijeni, roditelji ne očekuju da Lukas doživi 15 godina i moguće je da bude u vegetativnom stanju kada napuni osam. Kako su shvatili da je svaki trenutak života njihovog sina dragocjen, Čester i njegova supruga Dženifer su željeli da što je moguće više toga priušte svom sinu dok je on još sposoban da uživa u životu.
Tako su se, kada je bolest počela da uzima maha i kada su počeli da slabe Lukasovi zglobovi, dječakovi roditelji raspitivali za dobijanje psa vodiča.
“Rečeno mi je da ta usluga košta najmanje 15.000 dolara, a Lukas još i nije bio kandidat za dobijanje psa, zbog njegovog ponašanja uzrokovanog pogoršanjem zdravstvenog stanja”, kaže Čester, koji je odbio da za 15.000 dolara dobije psa vodiča za svog sina.
Slučajnosti su dovele Čestera do Džuno.
“Na jednom internet sajtu sam našao obavještenje za spas tog psa. Imao sam neki čudan osjećaj u stomaku i morao sam da odem i da ga vidim”.
Cijela porodica je putovala dva sata kako bi se sreli sa Džuno, koja je bila u skloništu u istočnom Tenesiju.
“Bila je mršava, ali daleko od toga da bi trebalo da bude uspavana”, kaže Čester. “U skloništu je završila”, dodaje on, “jer prethodni vlasnici nisu razumijevali karakteristike rase.
Srećom, Čester je razumio, jer je radio sa tom rasom godinu ranije, kao oficir, gdje je pomagao u obučavanju policijskih pasa.
“Volim njihovu želju za radom i ‘nikad ne odustajem’ stav. Osim što su popularni kao policijski psi, ova rasa se često koristi za borbe. To je rasa psa koja je pomogla američkim fokama u akciji u kojoj je ubijen Osama bin Laden”.
Čester je bio siguran da je belgijski ovčar malino pogodan za borbe i kao pratnja policiji, ali je morao da bude siguran i da će taj pas biti dobar za njegovo dijete.
“Stavio sam joj povodac i ona je polako išla za mno, nikad nije vukla. Nakon toga je to isto pokušao Lukas i njih dvoje su se odmah našli”, kaže Čester.
Džuno je porodici Hembri donio mnogo radosti i ljubavi.
“Želio sam da se prilagodi porodici prije nego što ga odvedemo na formalnu dresuru. Od prvog dana od kad je sa nama, očigledno je da postoji veza između dječaka i psa. Jednog dana sam primijetio da je Džuno uznemirena i da kruži oko Lukasovih kolica. Provjerio sam nivo kiseonika, koji je, ispostavilo se, bio veoma nizak. Nakon što smo obezbijedili dovoljno kiseonika za Lukasa, dječak se vratio u normalu, a Džuno ga je pozdravila veselo i nastavila da ga liže”.
Porodica je brzo shvatila da je Džuno u stanju da prati neurološke promjene kod dječaka i da na njih reaguje.
“Nekoliko puta je spasila Lukasa”, kaže Čester.
Džuno je postala bukvalno oslonac za dječaka – na njega se oslanja dok hoda i na njega djeluje umirujuće kad je uznemiren. Džuno ima pune ruke posla i skoro da nema slobodan trenutak tokom dana.
“Teško ćete vidjeti da nisu zajedno”, kaže Čester, prenosi MSNBC.
(SodaLIVE.ba/Vijesti.me)
