Prvi od nekoliko bliskih susreta sa smrću dogodio se 1962. godine kada se Selaku prvi put osmijehnula fortuna.
Naime, on je putovao vozom za Dubrovnik. Voz je iskočio iz šina i upao u ledenu rijeku. Preživio je samo sa polomljenom rukom, nekoliko modrica i ogrebotina.
Godinu dana kasnije letio je iz Zagreba za Rijeku kada su otpala vrata aviona. Avion je pao, svi su poginuli, a Selak je imao nevjerovatnu sreću da bez padobrana padne na plast sijena i da prođe bez ozbiljnijih povreda.
Još jednu nesreću doživio je 1966. godine kada se autobus u kom se nalazio prevrnuo i upao u rijeku. Opet je imao sreće i prošao bez ozbiljnih povreda.
I tu nije kraj, 1970. godine njegov automobil se zapalio, ali je Selak uspio da iskoči i da sačuva živu glavu. Tri godine kasnije u sličnom incidentu, kada su mu se kola zapalila, on je ponovo prošao bez ozbiljnijih povreda.
Poslije nešto više od dvije decenije, 1995. Selaka je udario autobus. Pogađate, ponovo je preživio. Slijedeće godine, Frano je još jednom dokazao da je neuništiv.
Dok je vozio kola, njega je udario kamion. Franov automobil se survao u provaliju, ali je on uspio da iskoči, uhvati se za drvo i preživi!
Da je Selak miljenik sreće dokazuje i činjenica da je 2003. godine dobio na lutriji i postao milioner! Ipak, sav novac je potrošio, odnosno podijelio familiji, prijateljima i komšijama.
Kako je svojevremeno rekao hrvatskim medijima, njegove omiljene pjesme su “Pijem da je zaboravim” i “Tugo moja”.
Pitamo se da li tu ima neke simbolike.
