Nakon što smo prije nekoliko dana, a u znak podrške kolegama sa TV Tuzla, objavili priču o teškim uvjetima za rad u ovoj medijskoj kući, na našu adresu stiglo je i pismo koje je poslala Minela Moranjkić, bivša novinarka TV Tuzla. Pismo koje u nastavku prenosimo u cjelosti lična je ispovjest i svjedočenje o stanju koje vlada u TVT.
Poštovane kolege,
Drago mi je što se konačno neko osvrnuo na problematiku ove medijske kuće, jer su uvjeti za rad već odavno na dnu ljestvice ljudskog dostojanstva.
I sama sam više od godinu podnosila samovlašće g-dina Salihovića i radila bez telefona, interneta, faxa i pod budnom palicom „VELIKOG MEŠTRA“.
Radno vrijeme mi je u prosjeku trajalo 14 sati, dnevno sam radila po četiri priloga, išla na snimanje emisije, istu u montaži pregledala i sa montažerom montirala, uređivala i vodila dnevnik ( sve u jednom danu ), a dobiti vozilo za odlazak na teren bilo je ravno lutriji.
No, da bi zlo bilo gore, meni se desio nesretan slučaj da sam na radnom zadatku, na pomenutoj televiziiji , nastradala.
Pred zgradom TVT, koja je tada bila u postupku renoviranja, sam pala i slomila skočni zglob.
Nakon toga sam imala dvije teške operacije, fizikalne terapije i sl.
G-din Salihović me je odmah prekrižio sa platnog spiska, nikada se nije udostojio ni da me upita da li imam novaca za operacije, terapije, niti za taksi koji me je vozio na terapije i slično.
Sve troškove je snosila moja majka ( riječ je o nekoliko hiljada KM), pošto nisam bila osigurana, a samim nisam imala zdravstvenu knjižicu.
Savjet mladim novinarima : nikada ne potpisujte Ugovor o djelu, jer niste zaštićeni , niti ostvarujujete osnovno ljudsko pravo : Pravo na rad. !!!!!!!
G-din Salihović mi je obećao da će troškove mog prvog operativnog zahvata snositi televizija i da se ne sikiram.
Tu sam napravila fatalnu pogrešku i dotičnom povjerovala.
Kada mi je stigla prva opomena iz UKC-a otišla sam kod Semira i on mi je rekao da se dogovorio sa direktorom UKC-a ( rahmetli Nedretom Mujkanovićem) da će putem kompenzacije platiti sva novčana potraživanja.
S obzirom da se to desilo 2005 godine i nisu mi pristizale „plave“ koverte vjerovala sam da je cijeli slučaj riješen.
No, opet sam se prevarila.
Nedavno mi je na kućnu adresu poštar donio „čestitku“ od Kantonalnog suda Tuzla i malo je reći da sam bila zaprepaštena.
Osim iznosa od oko 1500 KM ( za prvu operaciju) sustigle su me i zatezne kamate, te ukupan iznos sada iznosi više od 2000 KM.
Menadžment UKC-a mi je izašao u susret i pomogao mi da navedenu novčanu sumu isplatim u četiri jednake rate, pa se nadam da će agonija zvana TVT sa martom, kada isplaćujem posljednji iznos, biti konačno iza mene.
Ovo sam napisala iz razloga da vidite kakav je čovjek Semir Salihović. Laže vam u lice i obećava čudesa i sakriva se iza maske prijateljstva, a zapravo je najveći licemjer kojeg sam upoznala.
TVT je iznjedrila najkvalitetnije novinare, snimatelje, montažere i realizatore koji su sreću pronašli u većimi boljim medijskim kućama i svi su, na žalost Semirovu, zaposleni i korisni članovi društvene zajednice.
Stoga je nedopustivo da 2010 godine, kada smo možda i na pragu ulaska u Evropsku uniju, novinari, sedma sila države, rade pod nehumanim uvjetima, sa minimalnim plaćama i bez osnovnih uvjeta za rad, koji iziskuje žurnalistička struka.
Više stotina ljudi je trpjelo različita maltretiranja, tzv „mobing“ i onako kako su sa puno elana dolazili zarađivati svoj novinarski kruh, još brže su odlazili, razočarani i povrijeđeni.
Dajem punu podršku svojim kolegama, među kojima su i draga lica sa kojima sam radila i ovim putem apelujem na njih da jasno izraze svoje stavove, da se više ne kriju iza anomnih potpisa, jer ne živimo u kamenom dobu , niti u Semirgradu.
S poštovanjem,
Minela Moranjkić, bivši novinar TVT
(SodaLIVE.ba)
