Crna ruža
Ja sam ruža koju sopstveni trn grebe.
Znam da je to vječni dio mene
Koga vidim na zemlji u sastavu svoje sjene.
I latice mi se strasno šire
No nemaju jadne kome da mire.
Pupoljak sam mladi
Što se s korijenom svojim
Od nastanka svadi.
Želim zemlju da mjenjam
Minerali njeni mi ne gode.
Žedna sam, dajte mi vode!
No vode nema, Sunce žarko prži,
Druge ruže žustro cvatu
Njihovi izdanci dosta brži.
Ja virim nad zemljom povijena stabla
Izbodena trnom, uplašena, nimalo hrabra.
Ja sam ruža crnog cvata
Snažnoj sudbi na dlan data.
Ja sam ruža koja odveć vene
U liku mlade, zaljubljene žene.
