Avdo Mujkić o vašeru u Puračiću: Novac se potroši, sjećanja ostaju

3 min. za čitanje

Nova rubrika “BaškaLuci” koju uređuje i vodi historičar profesor Mihad Sakić činit će zanimljive tekstove iz knjiga i dnevnih novina sa naših prostora. Danas objavljujemo članak pisca Avde Mujkića o vašeru u Puračiću koji je objavljen u listu 13. Septembar.

Piše: A. Mujkić

Na ovogodišnjem puračićkom, ko zna kojem po redu vašaru, bilo je nešto veselije, no što smo naučili da gledamo i da slušamo ranijih godina.

Bilo je i dobrog vremena, bilo je raznih roba, raznih poslastica, a i rekvizita s ražnja, pjevalo se, sviralo na sve strane, nije se znalo ko sve pije, ali se znalo ko plaća jer su cijene bile više nego “masne.

Na drugom dijelu pijace posjetioci su svakih desetak minuta imali priliku da slušaju i gledaju posebne programe: Ajdemo ljudi, priđite bliže, halo, halo, halo, gledajte šta se radi mali Pakistanac: guja, guja, guja! Ovdje ćete vidjeti najnovije tačke iluzije, mađioničarske trikove i ostala čuda neviđena. Ovo je posljednja predstava na puračićkom vašaru, i onaj ko nije gledao zoocirk, taj može reći da i nije bio nigdje i ništa nije vidio. Ajdemo ljudi, novas se potroši a sjećanja ostaju! Šta ćete pričati svojima kad dođete kućama!?

  • Ovdje zid smrti. Hej, hej, ti tamo s djevojkom priđi bliže. Vidite onog čovjeka sa šeširom. To je taj gospodin koji nikada nije vidio sina kako vozi u zid smrti buretu. Ovo je zid smrti, priđite da vidite najmlađeg vozača koji ima svega četiri godine i koji se već do sada proslavio u svijetu sa svojim vještinama. Halo, halo, sagni se druže, ispalo ti sto hiljada, uzmi i ulazi da vidiš predstavu, šta čekaš.
  • Ovdje je najveći ringišpil na svijetu. Za svega dvadeset dinara imaš šansu da obiđeš svijet. A šta je to dvadeset dinara, pa ne možeš kupiti zato ni komadić kanapa, hajdemo još ima praznih mjesta, ko hoće da se vozi, sjedaj, sjedaj, sjedaj.
  • Ovdje srećke planete, za žensko, za muško dijete, svaka ima svoj dobitak. Kupujte srećku ja nisam petljanac, evo malo prije čovjek dobio džepni sat i lanac, ajdemo drugovi, samo sto dinara…

I tako je to bilo tri dana i tri noći i tako će možda biti i naredne godine, na ko zna kojem po redu puračićkom vašaru…

Podijeli ovaj članak
Napišite komentar