Ima više od mjesec kako je “Dnevni list” objavio zanimljivu storiju o pozivnim telefonskim brojevima za područje bivše Jugoslavije i iako sam mislio odmah to komentarisati, uvijek se u prve redove progura neka tema iz dnevnopolitičkih Saturnovih maglovitih prstenova.
Danas pokazujem karakter.
Dakle, kad sam radio kao majstor na štamparskoj mašini (jedna moja žestoka svakodnevna kritičarka zamjera mi što, malo-malo, narcisoidno kažem: kad sam bio ministar, pa sad okrećem list) 1997, u BiH je grafički papir dolazio iz Španije, ali tako da je jedna veletrgovinska firma u Beogradu imala ovdje svoje predstavništvo.
Tada se Beograd zvao Savezna Republika Jugoslavija. Niko nije znao za Miroslava Lajčaka, a ni za crnogorski referendum. Ali, na paletama papira iz Španije je pisalo – Serbia & Monte Negro, a ne SRJ. Mislio sam da je odgovor u tome da se radi o posebnom ugovoru koji pokriva isključivo te dvije teritorije ili slično. Nisu mi znali ni dobavljači objasniti.
Tek kasnije dolazi do transformacije SRJ u državnu zajednicu Srbija i Crna Gora. Zanimljivo, kako neki španski “Natron”, pun Marokanaca i druge jeftine radne snage, zna šta će se desiti s nekom državom i odmah štampa takve etikete na svoje proizvode.
Slično je i s pozivnim brojevima.
Bivša Jugoslavija je imala pozivni 0038. Kada je nastalo balkansko sranje, peta cifra, jedan, dodijeljena je SRJ, dva, tri i četiri su ostali slobodni, pet je dobila Hrvatska, šest Slovenija, sedam BiH, osam je ostao na čekanju, devet je dobila Makedonija.
Nastavkom procesa, dva je pripao onom Monte Negru sa španske etikete. Tri će vjerovatno dobiti Kosovo. Četiri ostaje da čeka, ali je pitanje da li ostaje Vojvodina i do kada. Osam je iza sedam (prazno iza BiH), kao što je dva (Crna Gora) jedno vrijeme bilo prazno iza jedan (Savezna Republika Jugoslavija). Glavno pitanje nije da li će Republika Srpska kao Samostalna Referendumska Zajednica dobiti peti broj osam, 00388, nego da li je tada, na početku sranja, sve bilo jasno, a od tada do danas samo se gubi vrijeme.
Mislim da jeste sve bilo jasno.
Zato nema broja za Herceg Bosnu. Konfederacija s Hrvatskom možda je bila dio tog plana pozivnih i odlaznih brojeva. Konfederativna sastojnica, logično, ima svoj pozivni broj, jer se kao suverena uključuje u konfederativni odnos. Sudeći po španskoj etiketi, tačno je da dijete zadnje sazna da će biti seksa.
(Rajko Vasić)
