Oni prime više od šest prosječnih plata. To znači da svakog mjeseca bh parlamentarci naplate više od 5.000 KM. Kada se plati i paušalu dodaju i druge različite naknade, poslanička mjesečna primanja često dostižu i 7.000 KM.
Prema analizi Centra za istraživanja i studije GEA iz Banjaluke, ovaj odnos najveći je u Bosni i Hercegovini, u poređenju sa 30 analiziranih evropskih zemalja (među njima su Mađarska, Italija, Njemačka, Austrija, Belgija, Švedska, Velika Britanija).
U većini ovih zemalja, poslanik u državnom parlamentu u prosjeku zaradi nešto više od dvije prosječne plate u njegovoj zemlji. To jasno pokazuje koliko je politika koju vode vlasti u Bosni i Hercegovini neodgovorna.
O analizi i preporukama Centra za istraživanje i studije GEA iz Banjaluke, govori Marko Martić – izvršni direktor i jedan od osnivača GEA-e.
RSE: Šta su Vaše preporuke na osnovu urađene analize, gospodine Martiću, kolika primanja bi parlamentarci trebali imati ili – kako spriječiti da poslanici sami odlučuju o tome koliko će naplatiti svakog mjeseca?
Martić: Jedna od preporuka je da se osigura adekvatnost visine plate, a po našem mišljenju i argumentaciji koju smo iznijeli i koja se temelji na prosječnim platama u svim drugim evropskim zemljama, smatramo da je adekvatan odnos 1:3. Međutim, ono što bismo mi istakli i po našem mišljenju je bitno za uspostavljanje dugoročnog modela utvrđivanja plata, jeste nepristrasnost modela. Po sadašnjem rješenju parlamentarci sami odlučuju o svojoj plati. Postojeći model utvrđivanja plata počiva na diskrecionom pravu parlamentaraca da kroz odluke zajedničke administrativne komisije samostalno odlučuju o visini koeficijenata koji se primjenjuju na osnovicu plate. To znači da visina njihove plate u potpunosti zavisi od dobre volje poslanika i delegata, što je po istraživanju i po drugim rješenjima koja se koriste u ostalim evropskim zemljama presedan. Smatramo da se utvrđivanje plata treba riješiti zakonski i da parlamentarci nemaju tu slobodu i to diskreciono pravo da sami odlučuju o svojim primanjima. Upravo zbog toga mi imamo već četiri godine stalno odgađanje te odluke da se visina njihovih primanja svede na neke realnije i adekvatnije okvire.
RSE: Šta bi trebalo učiniti kako bi poslanici, uslovno rečeno, bili kažnjeni za nerad? Šta je vaš prijedlog?
Martić: Da se uvedu finansijski penali ili finansijske sankcije za parlamentarce koji ne dolaze na skupštinska zasjedanja. Vi sada nemate nikakav model sankcija ili finansijskog penala za one koji ne dolaze. S druge strane, imaju osigurana ta primanja. Ako ćemo se držati principa nagrađivanja prema rezultatima rada, onda moramo razmišljati i o tome da uvedemo neke finansijske penale za one koji nisu redovni ili koji odsustvuju sa sjednica. To je nešto što sad nedostaje. I treća stvar koju treba uzeti u obzir je ova transparentnost samog modela. Vi imate situaciju da plata nije jedini izvor primanja parlamentaraca i delegata, jer tu postoji paušal, naknade za rad u komisiji i druge neke materijalne naknade koje im se isplaćuju. Ako ćemo se držati principa transparentnosti i kredibilnosti modela utvrđivanja plata, onda bi sve surogate plate, kao što su ti paušali, trebali izostaviti, ili ih uključiti u platu, tako da znamo kolika je plata parlamentaraca, odnosno poslanika i delegata, da je ta plata obuhvaćena samo tim iznosom, a da ne postoje neki drugi iznosi koje sam naveo. Možemo se dovesti u situaciju da se usvoji inicijativa za smanjenje visine plate, i da ona bude tri prosječne plate u BiH, a da se s druge strane opet povećaju te naknade i da opet na kraju mjeseca poslanici dobijaju tih famoznih pet ili šest hiljada maraka, koliko dobijaju sada, i da suštinski ne uradimo ništa.
RSE: Poslanici i delegati u Parlamentu BiH, pored plate i paušala, imaju pravo i na druge različite naknade – rad u komisijama, odvojeni život, prevoz itd. Da li je to praksa u parlamentima zemalja Evrope?
Martić: Iskustva koja smo mi vidjeli u drugim evropskim parlamentima govore o tome da naknada tog tipa – za odvojen život, za prevoz, paušali – rijetko postoje, gotovo da ih i nema u drugim parlamentima, nisu predviđene. Međutim, postoje određena sredstva koja parlamentarcima u tim zemljama omogućuju pristup literaturi, bazama podataka i slično, kako bi se što bolje pripremili za sjednice ili za sesije komisija, ali tu se govori o resursima koji su njima na raspolaganju da što efikasnije i bolje rade, a ne o tome da što lagodnije žive. To je suštinska razlika.
RSE: Bilo je inicijativa u Parlamentu BiH da se poslanička primanja smanje, ali nije bilo rezultata.
Martić: Mi imamo iz februara ove godine inicijativu, odnosno prijedlog zakona o utvrđivanju visine plate zaposlenim u institucijama BiH, gdje je predviđeno da se plate parlamentaraca ograniče ili svedu na nivo tri prosječne plate u Bosni i Hercegovini, što je svakako jedan korak naprijed. Druga stvar koja je dobra i zbog čega ta inicijativa zaslužuje pozitivnu ocjenu, jeste što se njome prava administrativne komisije da uređuje plate parlamentaraca na neki način prenosi ili unosi u zakon, što je dobro, doprinosi na neki način nepristrasnosti samog modela. No, brine to što se taj prijedlog zakona već dugo nalazi u proceduri, i poslanici i delegati uvijek nađu načina da prijedlog zakona ne izglasaju, odnosno da ga vrate ponovo na čitanje. To može da brine, ali više govori o tome da oni suštinski nisu spremni da usvoje jedan takav zakon. Ali, imajući u vidu da u samom zakonu stoji da će se odredbe tog zakona početi primjenjivati nakon opštih izbora u Bosni i Hercegovini, vjerujem da će se do opštih izbora zakon usvojiti.
RSE: Kolika bi se ušteda ostvarila, kada bi se ovakav zakon usvojio?
Martić: Grube procjene govore o nekih pet miliona maraka na godišnjem nivou, samo po osnovu ovih plata, mada po nekim kalkulacijama koje smo mi radili, ako bi se prihvatile sve preporuke koje smo mi naveli, te uštede bi bile i veće. U samom tom prijedlogu ima čak neka procjena koja je rađena, da bi bila ostvarena ušteda od nekih 42 posto u odnosu na dosadašnje stavke neto plate i naknade. Vjerovatno i nešto više, ako se usvoji u tom obliku da se ukinu paušali i da se plata svede na iznos od samo tri prosječne plate u BiH. To bi bile te uštede od nekih pet miliona maraka na godišnjem nivou.
RSE: I na kraju, da podsjetimo na enormna primanja bh parlamentaraca, posebno u odnosu na plate u parlamentima nekih evropskih zemalja.
Martić: Od evropskih zemalja, od trideset zemalja koje smo mi uzeli u analizu, najviše zarađuju parlamentarci u Italiji i Mađarskoj, ali kad se uzme u odnos iznos njihove plate i prosječna plata u toj zemlji, ti odnosi su manji od pet, manji od četiri. Kad se uzme prosjek svih trideset zemalja, to je ispod tri puta. To znači da prosječan radnik u evropskim zemljama radi tri mjeseca da bi zaradio platu jednog svog parlamentarca. U Bosni i Hercegovini prosječan radnik mora da radi šest mjeseci da bi zaradio mjesečnu platu jednog parlamentarca. Plata poslanika i delegata u parlamentarnoj skupštini BiH iznosi, ako se uzme u obzir plata i paušal na koji imaju pravo svi parlamentarci, iznosi negdje oko pet hiljada maraka, u zavisnosti od godina staža. Iznosi ona i više za parlamentarce koji imaju duži radni staž, još ako se u obzir uzmu i dodatne naknade koje im se isplaćuju, ali u prosjeku možemo govoriti o 5.000 maraka (2.500 eura).
