Naša beba umrla jer su joj bolesnoj dali vakcinu

Piše: Edin Skokić

Njihova porodična drama počela je 25. marta kada se Arian probudio sa povišenom temperaturom. Tri dana ranije Sonja je svog sina odvela u Dom zdravlja Tuzla kako bi primio vakcinu DTP, IPV i HiB.

Usprkos upozorenjima majke da dijete ima zelenu stolicu doktorica ocijenila da je beba zdrava i Arian je primio vakcinu, a dva dana kasnije dobio je visoku temperaturu Kasnije je ustanovljeno da ima meningokoknu sepsu.

“Tokom pregleda doktorici sam naglasila da moje dijete već sedam dana ima zelenu stolicu. Međutim, nakon pregleda, koji je po meni dio površan, ona je ocijenila da je beba zdrava i da ne treba odgađati vakcinisanje. Arian je primio vakcinu, a dva dana kasnije dobio je visoku temperaturu, povraćao je i odbijao hranu”, kaže na početku šokantne ispovijesti Sonja Omerović.

Tog dana su Sonja i Adnan sina odveli u Dom zdravlja, a potom su s uputnicom otišli na Kliniku za infektivne bolesti UKC “Tuzla”.

Doktor koji ga je pregledao posumnjao je na fluminantni meningitis. U međuvremenu je beba dobila injekciju za sniženje temperature, te je urađena analiza krvi i nalazi o stanju uha, grla i nosa.

“Doktoru smo donijeli nalaze, a on nam je rekao da se samo lumbalnom punkcijom može utvrditi da li je riječ o meningitisu. Uopšte nas nije informisao o toj bolesti, niti o lumbalnoj punkciji. Samo nam je dao papir koji smo trebali potpisati ako pristajemo na lumbalnu punkciju. S obzirom da nismo znali o kakvoj je bolesti riječ, a pročitali smo kakve sve komplikacije može prouzročiti lumbalna punkcija, odlučili smo se da odemo kući, jer je Arianu nakon primljene injekcije bilo puno bolje”, priča Sonja.

Kod kuće su se Sonja i Adnan informisali o meningitisu. Došli su, kako kažu, do zastrašujućih podataka koje im doktor nije ni spomenuo. Bilo im je čudno što je bolest izuzetno opasna, a da im doktor o tome nije ništa rekao.

“Uvečer se Arian jako uznemirio i koža mu se osula. Pročitali smo da je osip uz ostale simptome znak meningitisa i odmah otišli u UKC ‘Tuzla’. Brzo je urađena lumbalna punkcija i rekli su nam je da Arian ima meningokoknu sepsu. Izgledi da će preživjeti bili su minimalni”, pričaju Omerovići.

Te večeri rečeno im je kako će biti pravo čudo ako beba dočeka jutro. Uz to Arian je, prema tvrdnjama roditelja, smješten u neuslovnu prostoriju, bez osvjetljenja, a na kraju je bolnički krevetić premješten u salu za intervencije. “Uslovi na Klinici za infektivne bolesti su izuzetno loši, ali moramo reći da smo imali izuzetno osoblje koje je pokušalo pomoći našem djetetu. Posebnu zahvalnost dugujemo doktorici Jasminki Mešanović”, kažu Sonja i Adnan.

Savjetovano im je da odu kući, jer su se već puno toga nagledali. Otišli su, a ujutro im je rečeno da je beba prebačena na Pedijatrijsku kliniku, Odjel intenzivne njege. Arian je dočekao i naredno jutro što je kod Sonje i Adnana probudilo tračak nade da će se njihovo dijete izboriti sa opakom bolešću. “Zbog opasnosti po drugu djecu Arian je vraćen na Infektivnu kliniku. I ja sam bila sa njim, a rečeno mi je da je bakterija napala sve organe. Arian je nastavio svoju životnu borbu, preživio je najkritičnijih 72 sata, a u četvrtak 29. marta je dobio konvulzije. Najveći problem su bili bubrezi, ali mi je rečeno da su i dalje u funkciji. Razgovarala sam sa doktoricom i odlučila da odem na sat – dva kući kako bih vidjela starijeg sina Adija”, kaže Sonja.

U UKC “Tuzla” se vratila oko 14 sati. Sa suprugom je htjela ući u sobu u kojoj je smješten Arian, ali ih je doktorica odvela u drugu sobu. Nekoliko minuta kasnije doktorica je saopštila tragičnu vijest da je Arian umro.

“Zavladala je grobna tišina. Ubjeđivala sam se da to nije istina, jer sam samo par sati prije bila sa njim. Uslijedili su naši jecaji, ali i plač medicinskih sestara”, sa suzama u očima govori Sonja.

Portparol Doma zdravlja u Tuzli Adis Nišić, u svom pismenom odgovoru naveo je da je postupak vakcinisanja Ariana Omerovića utvrđen savremenim medicinskim metodama, pravilima i procedurama.

“Ljekar pedijatar je konstatovao da beba ima uredan fizikalan nalaz i dato je odobrenje za redovnu vakcinu. Tri dana kasnije beba je imala temperaturu 39,5, a utvrđeno je da beba ima promjene na koži, odnosno da je blijeda. Nakon toga je upućena u UKC “Tuzla”. Želimo kazati da vakcina nije mogla biti uzrok stanja u ovom svima nama tragičnom slučaju”, naveo je Nišić.

Drama porodice Omerović nije završena sa Arianovom smrću. Prvog aprila su bili zakazali sahranu.

U Komemorativnom centru Tuzla Adnanu tijelo sina donijeli u kartonskoj kutiji.

“Sonja je katolkinja, a ja ateista. Otišli smo do Samostana svetog Petra i Pavla i pitali da li se Arian može sahraniti po katoličkim običajima. Svećenik nam je rekao da to nije moguće, jer nije kršten. Rekli smo mu da je riječ o bebi od tri mjeseca, a on nam je rekao da može obaviti misu, ali da se pri tom ne pominje ime i prezime. Bili smo razočarani”, kaže Adnan.

Još brutalnije razočarenje dočekalo ga je u Komemorativnom centru Tuzla gdje je otišao na identifikaciju. Njegovog sina donijeli su u kartonskoj kutiji.

“Dok vam ovo pričam ni sam ne mogu da vjerujem da umrlu djecu prevoze u kartonskim kutijama. Zar se tako ophode prema umrloj djeci? Moj Arian je bio u kutiji od nekog kućanskog aparata, u kojem ne bi trebala biti ni životinja koju zgaze na cesti. Nisu mu obukli odjelo koje sam donio, vjerovatno plašeći se što je umro od zarazne bolesti. No, nisu znali da bakterija u organizmu umire šest sati nakon smrti osobe”, kaže Adnan.

Na groblju Trnovac obavljana je sahrana bez vjerskih službenika. Pročitan je govor u kojem se navodi: “… Bio si i uvijek ćeš biti naš ponos, naš borac i naša najveća ljubav. Niti jedan hodža, pop i svećenik nije mogao održati govor i molitvu vrijednu kao što su riječi koje su izašle iz naših srca”.

Te večeri rečeno im je kako će biti pravo čudo ako beba dočeka jutro. Uz to Arian je, prema tvrdnjama roditelja, smješten u neuslovnu prostoriju, bez osvjetljenja, a na kraju je bolnički krevetić premješten u salu za intervencije.  “Uslovi na Klinici za infektivne bolesti su izuzetno loši, ali moramo reći da smo imali izuzetno osoblje koje je pokušalo pomoći našem djetetu. Posebnu zahvalnost dugujemo doktorici Jasminki Mešanović”, kažu Sonja i Adnan.

(SodaLIVE.ba/Nezavisne)