Premijer Tuzlanskog kantona Bego Gutić danas je, u društvu direktora „Sela mira“ Turija Osmana Pozderovića, načelnika Općine Lukavac Dževada Mujkića, predstavnika Ministarstva za gospodarski razvoj i tehnologiju Republike Slovenije Janeza Rogelja i predstavnika Organizacije Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) Kristijana Susana, svečano pustio u rad biljni prećišćivač otpadnih voda u „Selu mira“ u Turiji.
Današnja svečanost je kruna trogodišnjeg projekta analize, prikupljanja podataka i na kraju izrade prečišćivača za „Selo mira“, a konačan cilj je rješavanje problema zagađenja akumulacije „Modrac“ od difuznih zagađenja primjenom efikasnih mjera ekoremedijacije. U saradnji sa Vladom Tuzlanskog kantona projekat je implementirao UNIDO iz Beča, a Vlada Republike Slovenije je obezbjedila grant sredstva u iznosu od 300.000 Eura. U okviru projekta su prikupljene informacije o potencijalnim izvorima zagađenja voda sliva akumulacije Modrac. Na osnovu analize prikupljenih podataka i primjene odgovarajuće metodologije izrađen je plan mjera dugoročne zaštite akumulacije, a danas otvoreni bioprečišćivač je pilot projekat sa ciljem da se na terenu praktično prikažu efekti najvažnijih mjera ekoremedijacije.
U svom obraćanju premijer Gutić se svim subjektima, koji su na bilo koji način bili uključeni u realizaciju ovog projekta zahvalio i na izboru da ovaj projekat bude implementiran upravo u „Selu mira“, te podsjetio na brojne aktivnosti koje Vlada Tuzlanskog kantona provodi u cilju zaštite akumulacije „Modrac“.
„Kao Vlada vrlo dobro razumijemo značaj i potencijal ove hidroakumulacije, ne samo za područje našeg kantona, nego i regiona u cjelini. Do sada smo, osim učešća u ovom projektu, s ciljem spriječavanja ili ograničavanja daljeg zagađivanja, već uradili dio posla koji se odnosi na stvaranje zaštitnog prstena oko jezera. Također, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okolice izrađuje Prostorni plan jezera „Modrac“ kao posebne cjeline koji će biti temelj za buduću zaštitu i korištenje akumulacije, njenih obala i zaleđa, na jedinstven i prepoznatljiv način“, rekao je premijer Gutić ističući da je puštanje u rad prečišćača otpadnih voda u „Selu mira“ u Turiji značajan doprinos ukupnim aktivnostima Vlade TK.
„Osim toga što će „Selo mira“ nakon realizacije ovog projekta u Modrac ispuštati ekološki prihvatljive otpadne vode, ovaj projekat je i primjer koji možemo implementirati i na druge objekte i potencijalne izvore zagađenja“ rekao je ministar prostornog uređenja i zaštite okolice Hasan Fehratović, koji je uz premijera Gutića i ministricu rada i socijalne politike Danijelu Simić prisustvovao današnjoj svečanosti.
Direktor Sela mira Osman Pozderović je nakon zahvale svim subjektima koji su učestvovali u realizaciji projekta, istakao da je Selo mira Turija, osim po uslovima i načinu rada sa svojim štićenicima, od danas i po ekološkim standardima u Evropskoj uniji.
gledam u Dzevada i ne mogu sebi doci ko kada se sjetim ko nas je predstavljao i upravljao naama u proteklih 12 godina.Pogledajte šta je čovjek obukao!? Odijelo veće za 2 broja, pantalone se objesile… koje smo mi budale
Zlaja, baš si m nasmijao!
Haman je nabacio Beganovo odijelo…
Moj Zlaja, neznasti sta je cool…
Ma i ja gledam i sve se pitam “sta to oni promovisu, sta to krece sa radom, sta to kosta 300.000 KM?” Osim ovih probranih koji odvojise “dragocjeno” vrijeme da prisustvuju svecanom cinu i poslije jos svecanijem rucku ne vidim nista sem malo uzorane ledine i nekog zasada na njoj. Doduse mozda obicni smrtnici ne vide “Carevo novo ruho”
Onda su otišli u hotel Senad od Bosne na ručak. Tik ispod hotela mogli su vidjeti jednu kanalizaconu cijev iz koje lijeno ističu fekalije pomiješane sa deterdžentima i koje prave bjeličasti oblak na površini vode. Dok su se vozili duž obale jezera mogli su takodje da vide benzinsku pumpu u izgradnji pedesetak metara od vode.Mogli su takodje da vide na piješčanoj plaži kod žičare gomile smeća te gradjevinskog šuta i ogromnih komada betona kojim je ta bivša plaža zatrpana. Mogli su da vide takodje kuće ,vikendice koje su izgradjene ili se grade u pojasu oko jezera gdje je nekad bilo zabranjeno graditi.Mogli su vidjeti arhitektonska rugla od ugostiteljskih objekata načičkana oko bivše plaže. Mogli su vidjeti straćare kod brane na drugoj strani koje su sklepali od betona i dasaka ribari i koje remete pogled na tu nekada lijepu obalu gdje se dodiruju šuma i voda. Na samoj obali gotovo cijelom dužinom mogli su vidjeti gomile smeća.Mogli su vidjeti da voda kroz branu ne ističe kroz temeljne ispuste nego kroz onu malu hidrocentralu i da je zbog toga ono malo rijeke Spreče ispod brane danas mrtva rijeka zbog toga što je voda siromašna kiseonikom. Mogli su da vide uzurpiranu obalu jezera ogradjenu i bespravno zauzetu tako da je nemoguće na mnogim mjestima upošte doći do vode.Mogli su da vide da se jezero pretvara u baru jer ga zatrpava polako prirodni nanos Turije i Spreče te jalovina iz rudnika u Banovićima a da se ni dan danas ništa ne radi i izmuljivanu. Mogli su da vide jedno jezero i obalu prepuštene stihiji i nemaru,devastaciji prirode a sve motivisano pohlepom koristoljubljem.Mogli su sve to da vide da znaju i hoće gledati. Hoće li ova mala investicija u Selu mira šta poboljšati? Sumnjam.
Komentardžije jeli ste, jedete i ješćete *** i nadalje.
Neki od njih su ovih dana proglašeni učenicima generacije, a mnogi su odrasli u uspješne ljude koji žive diljem svijeta. Odrastali su bez svojih roditelja, a othranile su ih i cijeli život odgajale pomajke.
Pomajka Finka u Selo mira Turija stigla je prije deset godina i svoj život posvetila djeci bez roditelja. Ispričala nam je da je u svom radu prolazila kroz veoma teške trenutke i da je bilo dana kada je trebala i psihološku pomoć. Ipak, danas, kada se okrene iza sebe, Finka je, kaže nam, sretna što su njena djeca postali dobri i plemeniti ljudi.
“Kada danas vidim da su ta djeca stasala, odrasla, da će doći sutra do svoga života – ja se njima divim. Drago mi je što sam ovo doživjela. Osjećam se tako ponosno i posebno, i drago mi je što sam sve ovo proživjela, što sam mogla pružiti djetetu ruku, da ga izvedem na njegov pravi životni put. Sve smo uspjeli samo uz ogromnu ljubav i veliko strpljenje jer svako dijete je bilo posebno i imalo svoje potrebe.”
Selo mira Turija izgrađeno je odmah nakon rata, prije 21 godinu, a osnovala ga je njemačka fondacija Rudolf Walthera. U selo su prije svih stizala djeca iz Srebrenice i Podrinja koja su ostala bez roditelja. Danas u ovom dječjem domu borave djeca iz različitih krajeva BiH. Svako dijete ima svoje kumove u njemačkim pokrajinama, ali i u drugim evropskim državama.
Pomajka Azemina je u Selo mira Turija iz Srebrenice sa svoje sedmero djece stigla 1998. godine. Onda je odlučila biti majka i drugoj djeci. Sretna je što su to danas odrasli ljudi koji već imaju svoje porodice i što joj se često vraćaju.
“Ja sam uz svoju djecu zavoljela i ovu djecu, kao da sam ih ja i rodila. To su sve bila malena djeca koja su ovdje dolazila. Oni su mene zvali mamom. I sada je tako. Oni se meni vraćaju, dolaze. Posjete me. Zovu me. Za njih sam ja ostala mama. Uvijek me tako zovu. Tako se i ja ponašam prema njima, kao da sam im mati”, kaže Azemina.
Njen dan sa djecom je uvijek ispunjen, jer se njena djeca školuju. Azemina ih uči da budu vrijedni i da ispunjavaju svoje obaveze kako bi sutra izrasli u samostalne ljude. Posebno su vrijedne djevojke koje pomajci Azemini u svemu pomažu.
“Moj dan ovdje započinje već u šest sati ujutro, onda budim djecu kako bi se pripremili za školu. Nikada iz kuće nisu izašli, a da nisu doručkovali. Kada oni odu, ja uradim kuću, malo se odmorim. Kada se vrate iz škole, odlazimo na ručak. Oni uče, zajedno pravimo večeru. Uglavnom dan je ispunjen i lijepo nam je”, kaže Azemina i ističe da je ponosna i na sebe i na djecu.
“Ja sam po prirodi optimistična osoba, ali znam se nekada i ja zatvoriti sama i razmišljati o svemu. Jer ni moj život nije bio lagan. Ja sam ovdje došla sama kao izbjeglica sa svojih sedmero djece. Zato volim biti u društvu, jer tada sam dosta veselija. Volim se šaliti, volim razgovarati, volim pozitivne ljude”, ističe pomajka Azemina.
Pomajka Finka kaže da se djeca trude uspjeti, da svoju sudbinu veoma odgovorno i zrelo prihvaćaju.
“Zato kada ih ujutro budim uvijek to činim s nekom dragošću. Ne galamim na njih niti mi je ikada bilo teško bdjet nad njima. Meni je žao što su oni primorani na ovakav način odrastati, ali hvala Bogu da opet imaju nas. Ja i kada odem na odmor, jedva čekam da se vratim. Ja sam vezana za ovu djecu i ovdje stanuje moje srce. Svjesna sam ja toga da oni mene ne mogu doživjeti kao svoju biološku mamu, ali ja sam njih zaista doživjela na taj način, kao svoju djecu”, kaže Finka, te priznaje da veoma često žali što ne može puno više s njima razgovarati o izazovima koje je pred njih postavio život.
“Nekad i nemamo vremena, jer je njih mnogo, a ja sam sama. Bude dosta i suza, ali i radosti, jer oni imaju svoje emocije, strahove. Samostalno uče, trude se, rade”, kaže nam Finka.
Uz pomajke sa djecom tokom dana borave i tete, osobe koje u porodici imaju uglavnom ulogu pedagoga. U okviru Sela mira Turija nalazi se i Kuća na pola puta u Lukavcu u koju budu smještena djeca nakon svoje 18. godine. Također, u okviru redovnog školovanja djeca uče i brojne zanatske poslove, bave se poljoprivredom i pomažu u radu pekare i frizerskog salona koji djeluju u ovom dječjem selu. Jedan od najvećih ponosa zaposlenih u Turiji je što u ovom dječjem selu radi 12 djece koji su upravo ovdje odrastali. Fondacija Kinderzunkunft je od početka glavni finansijer Sela mira u Turiji, a njegovom djelovanju pomažu i Općina Lukavac i Vlada TK.