Hasanhodžić: “KHK umjesto da ima koristi od svoje imovine, ima samo štetu”

Radnici Koksno-hemijskog kombinata (KHK) Lukavac stupili su u utorak, 21. februara u generalni štrajk. Tim povodom oglasio se v.d. direktora KHK, Zuhdija Hasanhodžić a saopštenje bez izmjena prenosimo u nastavku:

Obzirom da je u saopštenju štrajkačkog odbora radnika KHK, kao razlog koji je doveo do situacije u kojoj se nalaze uposlenici „KOKSNO HEMIJSKI KOMBINAT“ DD Lukavac a mediji su objavili dana 21.2.17. god, kao jedan od razloga navedena „nebriga menadžmenta“ osjećam potrebu a imam i dužnost da kažem sledeće.

KHK nema „menadžment“. Upravu društva čini VD Direktor, koji je u istoj situaciji kao i uposlenici što znači da nije dobio plaću, topli obrok niti naknadu za prevoz 30 mjeseci kao i radnici. Sjedi u istoj zgradi bez grijanja, nema materijalno tehničkih uslova za normalan rad.

Osnovni i jedini problem u KHK, nastao je danom pristupanja u zajedničko Društvo „ GIKIL“,2004 god. Kada je sa GSHL-om osnovano privredno društvo u koje KHK unosi svu svoju imovinu,koja može služiti za djelatnost za koju je KHK registrovana.

Znači, formiranjem GIKIL-a KHK nema mogućnosti proizvodnje te samim tim nema ni ostvarivanja dohotka iz kojeg bi se finansirao. Ostala je neperspektivna imovina u vidu nekretnina koje su opterećene hipotekama,radi dugovanja koja su nastala u ranijem periodu. Prilikom pristupanja u GIKIL,namjera onih koji su potpisivali „UGOVOR O PRISTUPANJU“ bila je pokretanje proizvodnje koksa i ostalih proizvoda koji su i prije rata bili u asortimanu proizvoda KHK (KAN, AMK itd.),nakon što se sa suulagačem dovrši V koksna baterija.

Međutim namjera je ostala samo na papiru.Umjesto ugovorenih udjela 51 naspram 49 u korist GSHL u stvarnosti GIKIL je 100% pripao GSHL (Mitalu). Niti činjenica da GSHL nikada nije ispunio ugovornu obavezu unosa kapitala od nedostajućih cca 46 miliona nije dala za pravo da KHK preuzme pravo upravljanja na temelju unešenog/uplaćenog kapitala (70% KHK 30% GSHL).

GIKIL pod upravom GSHL-a konstantno prijavljuje gubitke,ne plaća dugove,ne održava postrojenja i smanjuje vrijednost „koksare“.Upravlja jednostavnom formulom,uzima sebi nešto preko ugovora nešto „ispod žita“,dozvolio je raznim stručnjacima i menadžerima,što domaćim što „svojima“ da uzimaju sebi koliko ko hoće,radnicima isplaćuje plaće na teret kapitala (bez pokrića),da slučajno nebi došli na ideju da upitaju dokle će primati istu na ovaj način, a kao rezultat te formule je činjenica da se „koksara“ raspada,da su gubici i dugovi narasli na nekoliko stotina miliona KM.

I povrh navedenog tuži KHK i državu, da smo mu mi napravili štetu,tako da u slučaju (nedaj bože) presude u njegovu korist,TK znači država bi morala njemu GSHL-u,Mitalu sa troškovima postupka i kamata platiti iznos koji ne smijem ni napisati.

Ni činjenica da je KHK pred domaćim sudovima pokrenula nekoliko tužbi,nije urodila plodom,neznam zašto,kao da je GIKIL u Indiji a ne u BiH a GSHL i dalje otvoreno krade državu uzimajući ono što ne pripada niti GSHL-u niti GIKIL-u,ugalj sa carinskog skladišta,čime čini carinski prekršaj za koji se debelo odgovara.Nije to jedini nači na koji krade državu ima tu i normativa i transfernih cijena i štetnih ugovora i svega drugoga.

I na kraju KHK umjesto da ima koristi od svoje imovine ima samo štetu ne samo u vidu toga što štrajkački odbor navodi nego mnogo veću i opasniju ako se ovako nastavi upravljati GIKIL-om ni onih 1000 radnika neće imati ni plaće a koksara će biti samo za staro gvožđe.