U malinjacima, njih oko 300, na područjima opština Rudo i Višegrad ovih dana su ubrane i u hladnjače predane prve količine malina. Malinari su zadovoljni rodom i najavljenom otkupnom cijenom koja je, kako kažu, više od osam konvertibilnih maraka.
Opština Rudo bila je prvijenac u gornjedrinskoj regiji po zasadima ove vrste jagodičastog voća, ali i po tome što je veoma mali broj njih odustao od proizvodnje pa i onda kad je cijena po kilogramu padala ispod proizvodnog minimuma. I danas su ruđanski malinjaci za primjer drugima i u ovoj regiji, ali i na širem području.
Proizvođači zadovoljni
Tikomir Drobnjak iz Rudog se malinarstvom bavi više od 20 godina i ovom kulturom je zasadio devet dunuma plodne ravnice uz obalu rijeke Lima. Prošle godine jedinoj hladnjači u Višegradu je isporučio deset tona maline i to će, kako je planirao uraditi i ove sezone.
“Muka je stići u malinarstvu do roda, ali je još teža kad treba naći radnike za berbu maline. Nekako sam se snašao angažovao se prošlogodišnje berače, a našao i nekoliko novih. Sreća je što moji sinovi sa porodicam učestvuju u branju tako da mi to snižava troškove proizvodnje, ali i brigu za radnike”, kaže Drobnjak.
On dodaje da je dnevnica radnicima od 60 do 70 maraka, a može biti i veća ako se pokažu kao vrijedni berači. Uz to ide obavezno hrana i piće. Pošto nema plodne zemlje u svom selu, Drobnjak je iznajmio zemljište za maline pored Lima gdje se malina redovno, uz savremene sisteme, navodnjava. Kaže da joj je voda najpotrebnija kad plod zri i kad upeknu ljetne vrućine kao što je ovih dana.
“Zadovoljan sam najavljenom otkupnom cijenom od osam konvertibilnih maraka mada će vjerovatno biti i viša”, ističe ovaj malinar.
On tvrdi da opštinska administracija Rudog pravi diskriminaciju među malinarima koji svoj rod predaju u hladnjače van podrućja opštine i ne dodjeljuje im podsticaj.
“To je neverovatno. Moja porodica tu živi, plaća poreze i ostalo opštini, angažujem radnike sezonce i za taj posao izdvajama u kešu najmanje 10 hiljada maraka. A opštinari ne daju podsticaj kao da smo druga država”, jada se Drobnjak.
Malinjak pored Lima
I malinjak Dragojla Makljenovića pored Lima je za primjer. Sve uređeno sređeno, okopano, zaliveno, a plodovi krupni kao nikad. I on i njegova porodica se malinarstvom bave dvije decenije i nikad nisu posustali.
“Ovo je za istrajne, uporne i radne ljude dobar i isplatljiv posao. I voću treba pažnja i njega a ono zna da nagradi”, priča ovaj Ruđanin.
Zatekli smo ga kako sa suprugom i angažovanim beračima bere malinu.
“Svoj proizvod predajem u hladnjaču u Novom Goraždu. Kažu da će cijena ove godine biti izuzetna, a neki vele i više od 10 KM. Bilo kako bilo, samo da sezonu privedemo kraju. Najveći problem u ovoj opštini što nema protivgradne zaštite pa moramo da strijepimo za sav svoj trud i rad. Valjda će i to nekad biti”, kaže Drobnjak.
Dobra zarada
Za nezaposlene je berba malina da zarade koju marku a za honorarce da se dopuni kućni budžet.
“Plaćaju me po gajbi urbane maline tri KM, a mogu da naberem dnevno od 35 do 40 gajbica tako da mi dnevnica dodje i do 70 maraka”, priča Rizah Dorić, jedan od honorarnih berača.
Na stotine berača malina uglavnom mladih je ovih dana otišlo u Srbiju, opštine zlatiborskog okruga, u berbu malina gdje su dnevnice mnogo veće. Najviše ih je u požeškom i ariljskom kraju. Na ovoj regiji postoje hladnjače u Novom Goraždu, Višegradu, Rudom i Goraždu tako da sav rod može biti uskladišten u njima.
Prenosi akta.ba
