VAŠ STAV: “Borba za sindikalne stolice preko leđa radnika GIKIL-a”

U rubrici “Vaš stav” našim čitateljima dajemo prostor da iznesu svoj stav kroz tekstove i komentare. Na email redakcija@sodalive.ba stigao je stav našeg čitatelja koji objavljujemo bez izmjena. SodaLIVE se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u tekstu i komentarima. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Pismo objavljujemo u nastavku bez izmjena:

Nakon čitanja teksta na vašem portalu Sodalive, a prije toga i u novini Oslobođenje gdje je centralni dio članka zauzeo lik odskorašnjeg penzionera koji od kako mu znam i lik i djelo nije prestao da pljuje po svemu i svačemu kad je ova fabrika u pitanju, a nakon što je otišao u sretno stečenu penziju nastavio to isto da radi, ne mogu a da ne upitam vas gospodo novinari čime se vodite kada odlučite baviti se svojim poslom i ko je ovdje na kraju lud?! 

S obzirom da čitav svoj životni vijek provodim u Lukavcu, tako smatram da poznajem i prilike i ljude i onda ne mogu da ostanem ravnodušan na one čiji je glas najglasniji, a u suštini trebali bi se, što bi naš narod rekao „pokriti mokrom krpom“.

O ovima drugima, o kojima on priča, rano je još bilo šta zaključivati. Puno problema ta fabrika ima, ali nakon što je vraćena državi i što je zaustavljen toliki bjelosvjetski kriminal, ko ima obraza da ugrožava sad opet i njen opstanak i radnike osim onih koji tog obraza nikad nisu imali? I to bivših radnika, a u ovom slučaju samo mogu reći bivših hvala bogu. Ovakve likove ne zanima onaj stvarni radnik, što muku muči, nit dal’ će sutra kad ustane imati gdje otići na posao ili neće, njih zanima sam svoj položaj, jer takvi rada u životu nisu vidjeli.

Za istog ovog I.Đ., kad bi čovjek sada skupio sve njegove izjave i izvale, mogao bi reći da je i igrač i selektor i navijač i sudija, a istovremeno i stručnjak za sve, s jednom te istom pričom „niko ne valja, samo on.“ Bio najglasniji protiv Indijca Mittala i svih drugih, a od tih istih bio čuvan i nagrađivan. Vi se zapitajte što?! I u tome nije bio sam. Sad kad je otišao u penziju, na najuglednijim medjima i dalje gledam njegovu facu i slušam kako priča da ne valjaju ni ovi sada. Kaže nezakonito poslan u penziju? Taman kad pomislim da sam sve u životu vidio, vidim ovo. A novinar ga potpiše sa „radnik u penziji“. Jesil u penziji ili nisi? De nek mu neko objasni, jer on ne razumije. A znate zašto? Kad u ovoj našoj državi neko nauči čitav život sve živo uzimati zdravo za gotovo dobiješ ovo. Vječite „borce“, al’ za sebe i za svoje interese. I neka je, ne smeta to toliko lično, osim kada to na najpodmukliji način radiš preko leđa istinskih radnika. 

Meni je jasna pozadina ove priče, a ko želi da mu evo i pojasnim.

Pojedinci u Koksari nisu radili ništa, najviše kartali, sa dosta većom platom nego što su trebali imati. Zatim, po zakonu odu u penziju, uzmu otpremninu, naplate još usput sve što mogu i mirovina. Da se živi rahat ostatak života. Međutim, otvori se prilika da se zauzme sindikalna stolica, pa daj još jednu dobru GIKIL-ovu platu ne bil’ tu ostao zauvijek. Fabrika penzionera da bude, jer nikom ne valja, a niko ne želi da ode. Ma što li? 

I tako, pojedinci bi da iz penzije rade u Sindikatima, jedan u GIKIL-u, a drugi u Samostalnom sindikatu hemije i nemetala TK. Kako znaju da je najbolje i da su jači zajedno, udruže i podrže jedan drugoga. Ipak, smiješno i žalosno je to, što niti jedan ne ispunjavaju uslove. Jedan je penzioner, a drugi će biti za godinu i kusur.

Jedan drugog su trebali štititi i krenuli manipulisati prvo radnicima, a naučili su sve to isto i sa bivšim Upravama i vlasnicima. Ova im očito nije želje ispunila.

Paralelno se vrše ucjene i pritisci na novoizabranog predsjednika Sindikata GIKIL-a, na najpodmukliji mogući način, jer se priprema sastanak u Kantonalnom sindikalnom odboru da se usvoje pogodni zaključci. Šta o svemu tome misli novi predsjednik Sindikata GIKIL-a koji ima veliku radničku podršku, ispitajte sami. Ja ću ovdje završiti i ostati u nevjerici da je ovo društvo postalo naopako onda kada je riječ postala nula, a obraz đon. Samo daj meni i mojima, hraljat ću da sam i radnik, i borac i  pravednik, na konto toga uzimat ću šakom i kapom, šićarit ću za svoje malograđanske interese, a radnika odavno nema ko da vodi.

Govorit ću kako drugi ne valjaju, a njima se priklanjat kad god mogu, jer valjat će mi. Eh to je slika društva nam i države, a ko šta vodi i upravlja, poslije toga nije ni važno. Ovakvi potezi su istinsko dno i tužna poruka mladima na kojima svijet treba da ostaje: Ne mogu dobiti priliku od ovakvih. Barem u GIKIL-u. To je gruntovalo i radno mjesto i platu i državu. Sve pod izgovorom lažnih prava. Aferim vam bilo, poštenjačine!

Ime autora poznato redakciji.