Sikorsky (sada dio Lockheed Martina) i Boeing predstavili su američkoj kopnenoj vojsci konačnu verziju Defianta X koji se već godinama „kuha“ u sklopu FLRAA tendera koji je raspisan za helikopter koji bi trebao zamijeniti UH-60 Black Hawk.
Oni koje zanimaju ovakve teme znaju da smo već pisali o armijskom (US Army – američka kopnena vojska) tenderu za budući napredni napadački helikopter (FLRAA – Future Long Range Assault Aircraft) koji, zapravo, i ne mora uopšte biti helikopter. Po uvjetima tendera, može biti i „tiltrotor“, dakle, nešto u stilu Ospreya, pa je to razlog zašto je među ponuđenim rješenjima pored SB-1 Defianta Sykorskog i Boeinga i Bell V-280 Valor.
Prema DefenseNewsu, armija bi ipak radije helikopter zbog veće agilnosti i mogućnosti postranskih manevara kao i lebdenja u mjestu s donjim nagibom kabine (zgodno za osmatranje, označavanje i djelovanje po neprijatelju) što tiltrotori u pravilu nisu u stanju, a Defiant, izrijekom tvrde proizvođači, jest.
Konačno, nakon više godina zajedničkog razvoja Sykorskoga (sada dio Lockheed Martina) i Boeinga (zadnji puta su zajedno radili na famoznom Commancheju RAH-66 kojega jer razvoj trajao preko 20 godina da bi na kraju u 2000-tima bez ijednog stvarno letljivog primjerka u skladu sa specifikacijama i nakon 7 milijardi utrošenih dolara bio napušten), 25. juni su dani konačne specifikacije Defianta X, kako se sada zove raniji testni SB-1 Defiant.
Radi se o koaksijalnom dvorotorskom helikopteru koji pored dvije glavne krute elise nasuprotne rotacije ima još i pogonsku, čini se sedmerokraku elisu u „pusher“ konfiguraciji. Razlog krutoj glavnoj elisi i odvojenoj pogonskoj elisi za horizontalni let (sve tri elise pogone dva turboelisna motora) je projicirana maksimalna konačna brzina ovoga helikoptera koja bi trebala biti „dvostruko brža od Black Hawka“.
Kako je maksimalna brzina UH-60 170 milija na sat, ovo znači da Defiant X gađa 340 milja na sat ili skoro 550 kilometara na sat. Ovo je, usput više od V-22 Ospreya, tiltrotora, kojemu je maksimalna deklarirana brzina 443 kilometra na sat (prema Boeingu – na Wikipediji je, pak, podatak da je 509, odnosno 565 km/h na visini od 4.600 metara – Wikipedija zna bolje od proizvođača?), a daleko više od bilo kojeg klasičnog borbenog ili civilnog helikoptera.
Do sada najbrži klasični helikopter (bez posebne pogonske elise za horizontalni let) je britanski Westland Lynx maksimalne brzine 401 km/h, ali s elastičnim, a ne krutim rotorima. Najbrži eksperimentalni složeni (compound) helikopter na svijetu, dakle u klasi Defianta X, je Eurocopter X3 (sada dio Airbusa) koji s dvije elise za horizontalni let u „pusher“ konfiguraciji postiže 473 km/h. Iako je kao i Defiant X složenog dizajna, nema dvostruki koaksijalni kontrarotirajući (elastični) rotor, već samo jedan rotor i diferencijalnu brzinu dvaju elisa za horizontalni let za održavanje pravca.
Ukratko – prema konačnim specifikacijama Defiant X bi trebao biti u stanju letjeti brzinom od 550 km/h, maksimalnog dometa 1.200 km i maksimalne nosivosti barem 4,5 tone podvjesnog tereta.
Ne očekuje se nikakvo posebno naoružanje osim eventulano .50cal strojnica, „miniguna“ ili nečega sličnoga na bočnim otvorima za „self-escort“ odnosno samoobranu, jer sve drugo raketno oružje koje je trenutno dostupno je preteško i preglomazno da bi se montiralo na ovaj helikopter, a da on zadrži i brzinu i nosivost.
Navodno je Defiant posebno pravljen s tendencijom korištenja na vrlo niskim letovima, poviše drveća (čemu onda tolika brzina?) i nad „mega-gradovima“ koje Amerikanci smatraju budućim žarištima sukoba (kako nemamo niti jedan megagrad kod nas, trebali bi se radovati, valjda…), ali onda nije jasno gdje su noževi za presijecanje kabela/dalekovoda.
Bilo kako bilo, američka kopnena vojska bi trebala prve Defiante dobiti 2022., pa ćemo onda vidjeti jesu li službene specifikacije i dosegnute.