– Samo smo išli na godišnji vozit’ Fiću i pit’ pivu’
Iako bi velika većina svoj godišnji odmor provela odmarajući se, to za Tonija Pavlovića i Lovru Režića iz Splita nije bila opcija. Oni su svoj godišnji odmor prije par mjeseci proveli u maloj Zastavi 750, obilazeći sva mjesta u bivšoj Jugoslaviji koja imaju istoimeno pivo.
Sve je počelo, kako kažu, onako u šali s prijateljima. ‘Nabrajali smo vrste piva s područja bivše Jugoslavije i onda sam ja, u šali, predložio da ih obiđemo. Onda smo shvatili da bi obilazak baš svih pivovara bilo ipak malo previše pa smo se odlučili na gradove koji imaju istoimeno pivo’, prisjeća se Toni.
No, prije puta je trebalo odlučiti o jednom bitnom detalju – s kojim automobilom krenuti u tu avanturu? ‘Razmišljali smo da ne možemo sad ići s nekim ‘normalnim’ autom. Prva ideja je bio Yugo 45, ali nakon kratkog razmatranja se, kao jedini logičan izbor, činila Zastava 750. Ipak se radi o prvom automobilu bivše države koji je motorizirao ove prostore’, kazao je Toni.
I samo traženje automobila se pokazalo kao prava avantura jer nije bilo nimalo lagano pronaći Fiću koji je u dobrom stanju, ali ipak su uspjeli. ‘Ma nećete s tim ni iz Splita izać’ i ‘ponesite konop’ – to su bili najčešći komentari njihovih prijatelja i rodbine, ali oni se nisu obazirali. Potrpali su sve što se u malog Fiću potrpati može i krenuli stazama bivše Jugoslavije.
Sa sobom su ponijeli jedino kartu zemalja bivše Jugoslavije na kojoj, kako kažu, nije bilo označeno čak 70 posto malih mjesta kojima su prolazili pa je najčešće navigacijsko sredstvo bilo – pitaj prolaznika.
‘Pa gdje će Spliće u Fići?’
Prva postaja je bila Sarajevo. Fićo je izdržao prvi izazov, a Toni i Lovre su popili svoje pivo, prespavali i ujutro krenuli dalje. ‘Susreli smo se s ‘divnim’ cestama koje su kvalitete otprilike kao i sporedne seoske ceste, ali je zato priroda nevjerojatna’, priča Toni. Kilometar po kilometar i stigli su na granicu BiH s Crnom Gorom gdje ih je carinik iznenađeno pogledao i upitao ‘pa gde će Spliće u Fići!?’, a Spliće su krenule u Nikšić.
Kad su konačno stigli tamo, ‘poljubli su vrata’ jer pivovara ne radi nedjeljom pa su zamoljeni da pričekaju jedan dan. Nisu ni slutili što će ih ujutro dočekati – mnoštvo novinara, kamera i fotografa. ‘Spliće’ i njihov bijeli Fićo tada su postali prava atrakcija, a svi diljem Crne Gore i Srbije su znali za njih. Građani su im mahali i pozdravljali ih, a policajci zaustavljali samo kako bi s njima razmijenili koju.
‘I tako vozimo se kroz šumu i gledamo kad će više granica i nakon jednog zavoja ugledamo pravac od nekih 400 metara i na kraju pravca granični prijelaz. Vozili smo prema njemu kad ono zadnjih 100 metara granični policajac skače i maše rukama. Kad smo došli do njega, uhvatio se za futrolu i viknuo ‘Stani! Pucat ću’, a nakon toga ‘Pa gde ste vi?! Čekamo vas već satima, pa sad ste bili na Dnevniku’. Malo je reći da nam ništa nije bilo jasno’, priča Toni.
Zaredali su se gradovi – Skoplje, Niš, Zaječar, a onda su stigli i u Kragujevac – grad malog Fiće gdje ih je dočekala TV ekipa, ali i ljubitelji popularnog Fiće čiji im je predsjednik dodijelio i članske iskaznice njihovog kluba.
Iz Kragujevca su krenuli prema Valjevu, a onda prema Novom Sadu gdje su se pokušali ‘odmoriti’ od ispijanja piva. ‘To nam nije baš uspjelo jer nas je kontaktirala jedna ekipa koja nas je željela upoznati, a isti su osnovali svoj klub koji se zove ‘Beer drinking team Serbia’. Mlada ekipa, srednje i kasne dvadesete, znanstveni novaci, inženjeri, dobra ekipa. I naravno, učlanili su nas’, kazao je Toni.
‘To su oni što s Fićom idu okolo’
Nakon Novog Sada, posjetili su Apatin, Osijek, Vukovar i Tuzlu. Čim su ušli u Tuzlu, bili su prepoznati. Zaustavio ih je jedan mladić i sam ih odveo do pivovare. U međuvremenu im se javio i jedan gospodin koji je inzistirao da ih ugosti u svom hotelu. ‘Bio je oduševljen s tim što radimo, a čak nam se ispričavao što nam nije mogao dati bolju sobu jer je hotel bio pun. Čovjek je bio super. Što reći nego jedno veliko hvala’, priča Toni. U Banja Luci im nitko nije dao sobu, ali su, također, naišli na oduševljenje. ‘Jedan stariji čovjek nas je zaustavio da bi nam dao bocu svog vina jer je tog jutra na radiju čuo da dolazimo pa je ponio sa sobom da nam je da ako nas negdje sretne’, prisjeća se Toni.
Polako su stigli na granicu Bosne i Hercegovine s Hrvatskom gdje je jedan od policajaca primijetio da na Fići nemaju naljepnicu RH pa ih je opomenuo rekavši da se za to plaća kazna od 20 eura. ‘Tada je izletio drugi policajac iz kućice i rekao mu: ‘Alo, pa znaš li ti ‘ko su ovi?’ – ‘Ne znam, ‘ko?’, odgovara ovaj. ‘Ma to u oni što s Fićom idu okolo’, kazao mu je kolega. Ipak, ovaj prvi policajac nije odmah odustao, pogledao me i pitao ‘šta ćemo s naljepnicom’. ‘Šta god vi kažete, vi ste zakon’, rekao sam mu i na kraju nas je pustio i rekao: ‘Ajde, vozite i sretno’, priča Toni.
Svoje putovnice su dobili natrag i zaputili se prema Laškom, a onda i Trstu. Nakon toga su obišli gradove u Hrvatskoj koja imaju istoimena piva te se, nakon dvotjedne avanture, vratili u Split gdje su ih dočekali prijatelji i rodbina.
Nakon puta ostale su brojne uspomene, ali je ostao i Fićo. Iako ga je plan bio da se Fićo nakon puta proda, Toni ga je odlučio zadržati jer se ipak dogodila ljubav. ‘Bilo je nekoliko ponuda doslovno na semaforu, a u Sarajevu nam je neka ekipa iz Čakovca dala ponudu. Oni su bili uvjereni da smo ga dovukli vlakom. Dobio sam ponudu i od kolege s posla koja je uvijek na stolu, ali ne vjerujem da bi mi itko ponudio onoliko koliko bi tražio’, zaključio je Toni.
Kada se s odmakom prisjete svega što su u ta dva tjedna proživjeli, njima je, kažu, bilo genijalno. Ne sumnjamo da su prikupili dovoljno priča i za svoje unuke, a samo su ‘otišli na godišnji i vozili Fiću’.
Ma FIĆO je legenda,eh kad se sjetim prve cure u FIĆI i guranja na zadnjem sjedištu uh….
ma cofi je legenda,ja sam na njemu moju vozacku dobio, nekad dole na bivsem poligonu. To su bila vremena!