Hrabra Sumbulka jedina je žena u Fojnici koja se bavi lovom na žabe, i to više od 30 godina. Na to je, objasnila je za bh. novinsku agenciju Patria (NAP), natjeralo siromaštvo dok je bila djevojčica.
Gledala je kako njen otac, da bi porodici obezbijedio nešto mesa, lovio i spremao žabe. Nastavila je njegovim stopama, pa danas, u cijeloj Fojnici, slovi za najboljeg i najpoznatijeg lovca na ove vodozemce. I restoran, koji drži sa suprugom, također je poznat po žabljim specijalitetima, zbog kojih ih posjećuju gosti iz cijele Evrope.
U lov na žabe Sumbulka kreće početkom marta. U tom periodu, objašnjava, žabe dolaze u močvare kako bi položile jaja, pa ih je lahko uhvatiti. Lovi ih po noći. Postavi lampu, a ona same dolaze na svjetlost. Pomažu joj porodica i prijatelji.
No, žaba je, kaže, sve manje. Otkako se šume u srednjoj Bosni sve više sijeku, tako se i populacija žaba u njima smanjuje.
– Sve ih je manje. A, ako nastave nestajati ovim intenzitetom, vrlo brzo ih neće biti nikako – upozorava panično Sumbulka.
– Mislim da se povlače u krajeve gdje je mirnije. Ali, sada je pitanje koji dio zemlje je miran. Ljudi su sve uzurpirali – objašnjava ona.
Žablji specijaliteti u Gojevićima nisu nikakva novina. Ovdje ljudi često love i jedu žabe. Ta tradicija stara je duže od stotinu godina. No, ostali iz sela to rade za sebe i porodicu, dok se Miličevići ovim poslom bave profesionalno.
– Žablje specijalitete najčešće traži naša dijaspora. Vide kako je to meso cjenjeno na zapadu, pa onda dođu da probaju i moje specijalitete – kaže Sumbulka.
Na pitanja kakvog je ukusa žablje meso, objašnjava da se ne razlikuje mnogo od piletine.
U njen restoran često navrate i vojnici SFOR-a.
Za Sumbulku i njene žabe u fojničkim krajevima, a i šire, zna svako. Mnogo je i šala ispričano na njen račun.
– Igrale se dvije žabe. Utom dođe Sumbulka i pokvari im sijelo – kaže vic o ovoj hrabroj ženi i njenim žabama, piše Patria.
