Djevojčica po imenu Phyllis napisala je pristojno pismo Albertu Einsteinu početkom 1936. godine, želeći od njega dobiti odgovor na pitanje mole li se naučnici, odnosno je li moguće “vjerovati” i u nauku i u religiju. Pitanje i odgovor objavljeni su u knjizi “Dragi profesore Einstein: Pisma djece Albertu Einsteinu i natrag”, koju je uredila Alice Calaprice, a evo što je slavni naučnik odgovorio maloj Phyllis i to nakon samo pet dana:
“Pokušat ću odgovoriti što jednostavnije na tvoje pitanje. Evo mog odgovora:
Naučnici vjeruju da se svaka pojava, uključujući i one koje vezane uz ljudska bića, događa prema zakonima prirode. Iz tog razloga naučnik ne može biti naklonjen vjerovanju da na tok događaja može utjecati molitva, odnosno, želja koja se manifestira nadnaravno.
Ipak, moramo priznati da je naše znanje o tim silama nesavršeno, pa na kraju uvjerenost u postojanje vrhovnog duha počiva na nekoj vrsti vjere. Takvo vjerovanje još uvijek je prošireno, čak i uprkos posljednjim dostignućima u nauci.
Ali isto tako, svako ko se ozbiljno bavi naukom postaje uvjeren da se neka vrsta duha manifestira u zakonima svemira i da je ona daleko superiornija od čovjeka. Na taj način bavljenje naukom vodi do religioznih pobuda posebne vrste, koje su sigurno prilično drukčije od religioznosti nekoga puno naivnijeg”.
I iako pismo ne otkriva puno o Einsteinovim osobnim stajalištima, njegovo objašnjenje prilično jasno objašnjava oduševljenje i predanost nauci, nazivajući osjećaj koji izučavanje u naučniku izaziva “religijskim”, prenosi Huffington Post.
Alfred?? Really?