Istrajnost u sukobljavanju, a ne u traženju kompromisa je imala svoju cijenu, jer baveći se sobom i Vlada i Skupština su zaboravile da rade ono što treba da rade, tako da su ostvarili najniže učinke u posljednjih 7 godina.
Tek formiranjem pete po redu parlamentarne većine, i nakon što se se u vlasti izmjenile sve parlamentarne stranke, najdublja politička kriza u Tuzlanskom kantonu je riješena i izabrana Vlada u kojoj SDP po prvi put nema većinu. Skromni Budžet od 323 miliona KM je usvojen sa dva mjeseca zakašnjenja, čime je ipak okončana blokada Kantona, ali i nezvjesnost i beznađe u kojem su građani do tada bili.
Skupština Tuzlanskog kantona je u prvoj polovini 2013.godine održala ukupno 15 sjednica, što samo na prvi pogled ukazuje da imala visok radni ritam, pa samim time i učinak.Međutim, izuzimajući sjednice sa početka i kraja polugodišta koje su sadržajno jedino ličile na radne, većina ostalih a naročito 10 hitnih sjednica, su protekle u jalovoj borbi i nadmudrivanju. Razmatranjem svega 13 od 61 planirane mjere Skupština je imala svega 21 % realizacije planiranog, što je u poređenju sa istim periodom 2012. godine kada je realizacija bila 77%, trostruko manji učinak. Od 19 zakona koji su bili planirani Programom rada Skupštine, razmatrano je svega 5 (25%) , a čak 14 zakona upopšte nije razmatrano.Činjeniica da ¾ planiranih zakona nisu realizovani predstavlja do sada najlošiji učinak Skupštine I Vlade i dodatno govori o tome kakve teške posljedice je politička kriza proizvela u oblasti zakonodavstva. Za razliku od ove godine kada je realizovala 25% planiranih zakona, u prošloj godini Vlada i Skupština su u istom periodu realizovali 88% zakona i imali su najbolju realizacije od svih mandata.
Parlamentarna kriza, stavljanje mandata ministara na raspolaganje Skupštini, smjene i razrješenje ministara i posebno period bez zasijedanja, bili su razlozi zbog kojih Vlada je postigla vrlo malo od planiranog. Polovična realizacija koja je zabilježena u prvom kvartalu je neradom dodatno pokvarena i pala na svega 31%. Od 143 mjere iz šestomjesečnog plana, realizovano je 44, dok je nerealizovano ostalo 99 mjera. Učinak Vlade u realizaciji programiranog bio je trostruko manji nego u istom periodu 2012. godine.
Za vrijeme parlamentarne i institucionalne krize, desio nevjerovatan apsurd, a to je da su poslanici najviše zaradili kada su imali najmanji učinak. Kriza se očito finansijski isplatila i opoziciji i poziciji.
Da se kriza isplati vidi se i po iznosu koji su poslanici u 2 mjeseca krize naplatili i tako (ne)očekivano zaradili svaki po dodatnih 2.000 KM samo kroz naknade za sjednice Skupštine, a ako se tome dodaju i naknade za sjednice Kolegija i naknade za sjednice komisija „krizna zarada“ poslanika je bila mnogo veća .
Gruba kalkulcija troškova smjene vlasti pokazuje da su političari u 2013. godine poreske obveznike bespotrebno koštali 320.014 KM, a uzimajući u obzir da je i u 2012. godini rekonstrukcija Vlade koštala cca 150.000 KM, ukupni direktni troškovi smjene vlasti koštali su približno 500.000 KM. U vrijeme kada novca nedostaje svima,
za višestruke rekonstrukcije i smjene vlasti se iz Budžeta izdvojilo desetostruko viša nego što se izdvaja za stambeno zbrinjavanje mladih i a približno onoliko koliko se izdvaja za program za materijalno zbrinjavanje lica u stanju socijalne potrebe ili koliko se izdvaja za stipendiranje studenata. Ozbiljni političari bi sigurno o tome razmislili i prije nego bi svađu i krizu započeli. Zato i ne čudi što su neki od njih za skupštinskom govornicom javno progovorili da ih je stid što sjede u skupštinskim klupama.
