Pogled iskosa: Plenum i forum

Kako u pozadini demonstracija imamo neformalne organizacije i skupine, tj. spontano okupljanje građana u koje se neformalne organizacije kunu, u plenarnoj formi nešto je nepodudarno sa spontanošću demonstracija i demonstrantima ili protestirajućim građanima na spontanim protestima. Plenum u primjeru kojem nazočimo u znatnoj mjeri odriče spontanost. Kako god razumijemo, plenum bi trebao biti istobno zasjedanje i zajednički rad nekoliko hiljada ljudi koji su sudjelovali u demonstracijama, bacali kamenje, cigle, komade asfalta i granitnu kocku, tukli se s policijom, bacali petarde i topovske udare, zapaljivu smješu, zapalili objekte i napravili ogromnu štetu svima, pa i sami sebi.

Takvo plenarno zasjedanje demonstranata, nemoguće je obezbijediti i na trgu ispred zgrade Kantonalne Vlade, a nekmoli u Kući plamena mira, Narodnom pozorištu ili Bosanskom kulturnom centru Tuzla. To su isuviše mali prostori. Dvorana Bosanskog kulturnog centra Tuzla je najveća i ima /611/ sjedišta. Istovremeno u slici se vidi kako određen broj ljudi koji se imentuju kao plenum, nastoji post festum artikulirati povode i interese demonstranata i dati smisao koji demonstracije u prvi mah nisu imale ni u malom mozgu. Jesu li ti ljudi mogli biti i stvarni inspiratori i organizatori demonstracija?! Teško. Formuliranje zahtjeva prema Parlamentarnoj skupštini kantona, teško im ide od ruke. U radu plenuma izlazi na vidjelo puno nesuvislosti i nakaradnih stvari koje očito nisu niti prethodno smišljene, jer su čiste nesmotrenosti.

Dakle, nema ni govora da bi to moglo biti nekakvo plenarno zasjedanje i odlučivanje o nečemu čak ni kada cijenimo kako ne treba zanovijetati mladoj demokraciji i građanskom društvu, jer znamo da je ljudima dogorjelo do nokata. Cijelu stvar i priču oko plenuma i foruma ugrožava i činjenica da dvije neformalne grupe svojataju demonstracije kao inicijatori i organizatori, te da se oko toga dijele prisiljavajući i demonstrante da se opredjeljuju između dva svojatanja koja su smislile i nametnule neformalne grupe. Tako se slabi i troši značaj događaja u kojem su demonstranti krenuli ulicama Tuzle i drugih gradova protestirajući protiv bešćutne pljakaške vlasti.

U osnovi, kulturi i tradiciji političkoga rada forma plenuma je skoro, pa opća suglasnost jedne stranke koja u takvom obliku rada želi oslušnuti bilo i mišljenje svoga članstava, ali i priskrbiti najširu javnu potporu istoga za svoju buduću namjeru. Plenarnim zasjedanjem članstvo prenosi svoju volju i odobravanje na uže izabrana tijela i pojedince koji će, pozivajući se na istu, ustvari svoju volju provoditi u djelo.

Sada se plenumi i forumi nastoje pretvoriti u tijela svenarodne volje za odlučivanje o svemu i svačemu, te nametanje svoga mišljenja demonstrantima koji su protestirali, kao i javnosti uopće. Općenito uzevši, demonstrirali su građani, prije svega zbog socijalne bijede, pljačkaške privatizacije i nezaposlenosti. Protestima izraženi bunt ima socijalni karakter i smisao. Demonstranti sada danima sjede u dvoranama, sami sebe delegiraju kojekuda, dok nekoliko ljudi vodi programe zasjedanja plenuma tobože vodeći računa o nekakvim, prema njihovome shvatanju demokratskim načelima plenarnoga rada. Odobravaju onima koji su dovoljno pohlepni da sami sebe isturaju gdje god im se svidi i pruži prilika.

U pozadini cijele priče neformalne skupine koje sada rade u oblicima plenarnog i forumskog zasjedanja, ponegdje u radnim grupama, pojavljuju se kao nadređena i naredbodavna tijela najvišoj zakonodavnoj vlasti u kantonu, općini, entitetu. To je nezgodnije od eventualno revolucionarne promjene koja bi odricala sve nivoe vlasti i sebe smatrala bogomdanom. Konkretan plenarni oblik pojavljuje se kao neko ko ukida izvršnu vlast, a zakonodavnoj vlasti postaje vrhunaravan i naredbodavan. Isti nivo šuti naspram sudske vlasti, valjda dok nešto ne smisli kako bi mogao izvoljevati. Dakle, u ime demonstranata i tobožnje demokracije, plenum prvo bira nivo demokratske vlasti koji će ukinuti ili ostaviti, a onda onome nivou koji je ostavio, u ime iste demokracije izdaje naredbe i daje zadatke koje ova ima izvršavati. Primjereno i baš demokraturski. Javlja se i starac Salih Fičo od stotinu ljeta i kaže kako treba saslušati glas naroda. Pa gdje je bio cijelo stoljeće, miša mu njegovog?! Kako je to komunjarski i populistički smislio da mu i sada u voljom naroda promijenjenim uvjetima moraju svi i bespogovorno odobravati! Pravi je vođa barem za jedan od konstitutivnih naroda koji su se na demonstracijama sami izjednačili i tako postali konstitutivni kao jedinstveni u izražavanju svoje jedinstvene volje.

Plenum je prema svekolikom iskustvu uvijek bio brižljivo i politikantski organizirano i isplanirano djelovanje, a tako ciljano, zlorabljeno i fingirano demokratursko krevljenje radi postizanja poželjnih efekata nezadrživog ideološkog drila i jačanja pozicije kulta ličnosti i njegovoga okruženja, tj., partijske vrhuške. U suvremenom iskustvu vrhuške doživljavamo i spominjemo kao elitu, mada je riječ samo o plenarno podržavanim beskrupuloznim pljačkašima naroda i države. O politikantskoj samovolji i njoj bliskim ortodoksnim metodama vladavine jedine stranke i jedinog vođe nad svojim narodom, svojom vjerom i svojom zemljom.

Forum je trg ili pijaca u starome Rimu. Na forumima je javni život gradova, tokom govorancija i rasprava građana dobijao sugestivne i konkretne oblike podrške i odobravanja, osude ili ravnodušnosti o općenitim i zajedničkim željama i inicijativama građana. Riječ forum se u tom smislu i značenju prenijela i na samozvana i ni od koga imenovana tijela za izvršavanje izvjesnih pitanja, raspravljanje o određenim temama, donošenje prijedloga odluka ili utvrđivanje zadataka. Forum je u načelu, kao krajnje neformalan vid okupljenih građana na trgu, bio demokratsko tijelo sastavljeno u svakom slučaju od mjerodavnih osoba koje su se tu zatekle ili naišle.

Sada se forum pojavljuje kao tijelo koje formulira zadatke i određuje i nadležnost legalnih organa vlasti i instanci o raznim pitanjima.

U značenju da je forum javno zborište, forum jeste oblik najbliži prirodi spontanog okupljanja građana radi protestiranja i organiziranja demonstracija, a tako i mjesto na kojem se demokratski osluškuju želje, mišljenje i bilo narodnih masa. Ta okolnost sugerira i da je neko želio čuti šta narod misli i želi, što za vlastodršce od kojih demonstranti traže ostavke, nikako ne bismo mogli reći. Inteligentni vladari uvijek su znali instrumentalizirati i iskoristiti mišljenje naroda ispoljeno na forumu.

Ljudi su kvarna roba. Za malo novaca uporno ponavljaju to što im je naručeno, ruše protivnike, nisko udaraju, uzdižu nezaslužene, priključuju se tamo gdje vide svoj interes i igraju za svoju korist. Na forumima se pojavljuje više slobodnih strijelaca, smutljivaca i pametnjakovića koji izbjegavaju plenume kao politički jasno profilirane skupove kojima ne mogu niti imati pristup.

Sa stanovišta zamišljenih ciljeva koji se žele postići plenumi su oduvijek sadržajno i metodološki dobro osmišljeni, brižljivo vođeni i usmjeravani u toku rada, pa su postajali značajnim osloncem za rad neke stranke na vlasti u perspektivi, a njihovi zaključci i preporuke su skoro obavezni i bitni u praksi. U tom smislu, forumi su u svakom pogledu uvijek bili slobodniji i neobavezniji, uistinu više demokratski, ali etički shvaćeno: značajniji u životu grada, sredine i društva u cijelosti.

Prema prirodi i tradiciji okupljanja građana i njihovome sudjelovanju u radu, forumi su više kulturalna i demokrataska tekovina, nego li politički oblici ispoljavanja volje naroda i utjecaja na vršenje vlasti.

O našim i ovovremenim primjerima plenarnog i forumskog rada demonstranata uglavnom vidimo i znamo. Sve je jasno i razvidno, i ko i šta želi i ne/radi. Tokom istjerivanja iskrslih formalnosti i pričanja šupljih priča kako bi se pružila prilika i udovoljilo volji naroda, tupi se oštrica socijalnoga bunta i otvara se tobožnja i lažna perspektiva za ulazak demonstranata direktno u procese vršenja vlasti. Uistinu, demonstranti se gube kao guske u magli i nestaju u vidu lastinog repa. Pokazuje se kako u svemu treba i malo pameti koju spontanost ne može izlučiti i osigurati. Zbog čega? Svakako zato jer je spontanost kao takva, tek refleksno reagiranje gladnih i egzistencijalno, vitalno ugroženih ljudi koji su netom odlučili stupiti u vršenje vlasti neposrednom demokracijom na minulim demonstracijama.

U konkretnom primjeru koji je povod nastajanju ovoga teksta, ustvari, riječ je o sasvim određenim nedorečenostima formi plenuma i foruma za potrebe artikuliranja smisla i značenja minulih demonstracija, kao i činjenici, da se organiziranju demonstracija /neovisno o njihovome ishodu/ nije prišlo s jasno formuliranim ciljevima i namjerama, što ubuduće držimo neophodnim. Formuliranje ciljeva demonstracija post festum, šteti i demonstracijama i demonstrantima i ima difamirajuči i dezavirajući smisao i značenje za postignute rezultate.