fbpx

Ilija Jurišić osuđen na 12 godina zatvora!

1 min. za čitanje

Ilija-Jurisic

To će Jurišiću biti druga prvostepena presuda pošto mu je prvu kojom je bio osuđen na 12 godina zatvora ukinuo Apelacioni sud i naložio da se suđenje ponovi pred potpuno novim sudskim većem.

Tužilaštvo za ratne zločine predložilo je sudu u završnoj reči da Jurišića osudi na 15 godina zatvora, dok je njegova odbrana tražila oslobađanje od optužbi.

Jurišiću je prvu presudu kojom je bio osuđen na 12 godina zatvora zbog krivičnog dela nedozvoljena sredstva borbe, odnosno napada na kolonu JNA 1992. godine, ukinuo Apelacioni sud u Beogradu 11. oktobra 2010. i istog dana mu je ukinuo i pritvor u kom je proveo dve i po godine.

Njemu se ponovo sudilo zbog optužbe da je kao dežurni operativnog štaba stanice bezbednosti Tuzla naredio napad na kolonu vojnika JNA koja se povlačila iz kasarne Husinska buna, 15. maja 1992. godine.

Podijeli ovaj članak
8 komentara
Subscribe
Notify of
8 komentara
Most Voted
Newest Oldest
Inline Feedbacks
View all comments

Ako smo ljudi dignut cemo se protiv ove tuzbe jer Ilija nije zlocinac vec spasioc grada Tuzla ..

Velikosrpska politika mu je sudila a ovaj sud je servis iste.Krivi ste što ste se branili ,umjesto da ste pustili da vas na miru pokoljemo.

a sta je ocekivo , kad te kadija tuzi i kadija ti sudi , sta je iso opet tamo , eto mu sad , njima nesto dokazivat , bolje da je osto u tuzli nakon sto su ga pustili i sve ih poslo u lijepu pizdu materinu.

U potpunosti se slazem sa komentarom Ade…vecina tih tuzlaka na koje on misli,nesmiju “maknut” iz Tuzle….a normalno bi bilo da ako si optuzen…….odbrani se…..

STAMU RADE ILIJA JURISIC PRVO KAZU DA JE KRIV PA ONDA NIJE KRIV PA ONDA JEST TO TREBA ZALITI : Opća deklaracija UN-a o pravima čovjeka

OPĆA DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVJEKA

UVOD

Pošto je priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu;
pošto je nepoštovanje i preziranje prava čovjeka vodilo barbarskim postupcima, koji su vrijeđali svijest čovječanstva, i pošto je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja i biti slobodna od straha i nestašice proglašeno kao najviša težnja svakog čovjeka;
pošto je bitno da prava čovjeka budu zaštićena pravnim poretkom kako čovjek ne bi bio primoran da kao krajnjem izlazu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja;
pošto je bitno da se potiče razvoj prijateljskih odnosa među narodima;
pošto su narodi Ujedinjenih naroda u Povelji ponovo proglasili svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove ličnosti i ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da potiču društveni napredak i poboljšaju uvjete života u većoj slobodi;
pošto su se države članice obvezale da u suradnji s Ujedinjenim narodima osiguraju opće poštovanje i primjenu čovjekovih prava i osnovnih sloboda;
pošto je opće shvaćanje ovih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje ove obveze;

GENERALNA SKUPŠTINA
proglašuje
Ovu opću deklaraciju o pravima čovjeka kao zajednički standard koji trebaju postići svi narodi i sve nacije da bi svaki pojedinac i svaki organ društva, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštovanju ovih prava i sloboda i da bi postupnim nacionalnim i međunarodnim mjerama bilo osigurano njihovo opće i stvarno priznanje i poštovanje kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih teritorija koje su pod njihovom upravom.

Član 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i treba jedni prema drugima da postupaju u duhu bratstva.

Član 2.

Svakom pripadaju sva prava i slobode proglašene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih razlika u pogledu rase, boje, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugih okolnosti.
Dalje, neće se praviti nikakva razlika na osnovi političkog, pravnog ili međunarodnog statusa zemlje ili teritorija kojoj neka osoba pripada, bilo da je ona nerazvijena, pod starateljstvom, nesamoupravna, ili da joj je suverenost na ma koji drugi način ograničena.

Član 3.

Svatko ima pravo na život, slobodu i sigurnost ličnosti.

Član 4.

Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili potčinjenosti: ropstvo i trgovina robljem zabranjeni su u svim oblicima.

Član 5.

Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni.

Član 6.

Svatko ima pravo da svugdje bude priznat kao pravni subjekt.

Član 7.

Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo bez ikakve razlike na podjednaku zaštitu zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog poticaja na ovakvu diskriminaciju.

Član 8.

Svatko ima pravo da ga nadležni nacionalni sudovi efikasno štite od djela kršenja osnovnih prava koja su mu priznata ustavom ili zakonima.

Član 9.

Nitko ne smije biti proizvoljno uhićen, pritvoren, ili protjeran.

Član 10.

Svatko ima potpuno jednako pravo na pravično i javno suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudom koji će odlučiti o njegovim pravima i obvezama i o osnovanosti svake krivične optužbe protiv njega.

Član 11.

(1) Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo da bude smatran nevinim dok se na osnovi zakona krivica ne dokaže na javnom pretresu na kojem su mu osigurana sva jamstva potrebna za njegovu obranu.
(2) Nitko ne smije biti osuđen za djela ili propuštanja koja nisu bila krivično djelo po nacionalnom ili međunarodnom pravu u vrijeme kada su izvršena. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primijeniti u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno.Nijedna odredba ove Deklaracije ne može se tumačiti kao pravo ma koje države, grupe ili osobe da obavlja bilo koju djelatnost ili bilo kakvu radnju usmjerenu na rušenje prava i sloboda koji su u njoj sadržani

Eto mu sada! Drugi kajmak digli,a Ilija nek sirutku kusa u mardelji beogradskoj! Samo mora malo i da budemo realni, pa mora netko prdit u apsani za 50 mrtvih i još više ranjenih. Pa nisu se sami poubijali! Isto ko što se ni sami Srebreničani nisu poubijali! (nemojte da ulazimo u kvalifikaciju rata) Mrtvi ljudi su mrtvi. Žrtve su žrtve. Stradalnici su stradalnici. Nažalost, al je tako! Ilija ih sigurno nije lično ubijao, jesu drugi, al on će prdit u apsu. Ni Mladić nije ubijao lično, al on je već u apsu. U nas se sve ništa ne zna. Jebemo svi Titu i jugoslaviju, a svi krali u njoj više nego Titaga. On sve štoj ukro ostavio je svom narodu i radničkoj klasi. A ovi danas što su “branili Tuzlu” branili je za nas. A što su doveli do toga da se brani? E pa kad su je branili “za nas” nek sad i prde iza rešetaka za nas! Ne smijemo da zaboravimo, da svaka žrtva ima svog oca i majku, ma kako se ona vjerski izjašnjavala. Da je bol majke za izgubljenim isti bez obzira kojoj vjeri pripadala!

Ilija je heroj , čovjek koji je spasio Tuzlu i Bosnu i Hercegovinu .Jer da konvoj , naoružan do zuba nije zaustavljen na brčanskoj petlji , već da je došao na odredište ( Smoluća , Ozren , Lukavac ) sve bi palo u ruke agresora i domaćih izdajnika .
Jer među vojnicima u konvoju , nije bila mlada vojska iz kasarne , već rezerviste ( staronje ) iz Smoluće, Puračića , Ozrena .
Ilija , još jednom ti Hvala za slobodu koju imamo i Državu koja je opstala .
Nasramotu Državi , što je tvoj slučaj predat Srbiji , umjesto tužilaštvu BiH . Svoju nevinost bi prije dokazao i u Hagu .

Za sve neupućene – Ilija Jurišić se trenutno ne nalazi u Beogradu nego u Tuzli. Ne vjerujem da će sada dobrovoljno da ide u Beograd zar ne? 🙂
Samo poništenje prvostepene presude i mogućnost odbrane sa slobode je zapravo značilo oslobađanje Ilije Jurišića. Ova sadašnja presuda je simboličkog značenja a za cilj ima onu „vuk sit a i ovce na broju“. Znači Ilija će ostati na slobodi jer ne mora biti izručen Srbiji. S druge strane, ova presuda će donekle da zadovolji porodice nastradalih vojnika na brčanskoj 1992.
Bez obzira koji je razlog i ko je odgovoran za dešavanja na brčanskoj, ipak na neki čudan način ova zadnja presuda pravi jedan mali korak ka pomirenju. Prema tome, pustimo precijenjivanje svoje žrtve a omalovažavanje druge i izgrađujmo svi međusobnu otvorenost, valjda smo još sposobni za to.