Bosna i Hercegovina, kao i većina drugih zemalja u Europi ali i u svijetu, ima problem sa svojim državljanima koji su napustili svoje domovine i krenuli da se bore na stranim ratištima.
Ovo stvara ogromne probleme samoj državi, koja ovim pokazuje da ne može kontrolisati svoje granice. Također, stvara se problem i unutar zemlje, posebno ako porodice ljudi koji odlaze od svojih izabranih predstavnika u vlasti traže odgovornost.
Vrijedi spomenuti i da je problem stranih državljana na ratištu nešto što je poznato i u Bosni i Hercegovini. U prošlosti BiH nije bila zemlja iz koje su dolazili strani ratnici, već ona u koju dolaze. Ovdje nije bilo razlike između zaraćenih strana – dobrovoljci iz stranih zemalja su dolazili u ‘svaki tabor’.
Poznato je da su mnogi Rusi, Ukrajinci i Grci, uz pokojeg Rumuna i Grka, došli u BiH i ratovali kao dio tzv. Vojske RS. Procjene variraju, ali većina historičara je saglasno da je samo broj Rusa bio u stotinama, a da je druga najbrojnija grupa bila iz Grčke. Ukupno, konzervativne procjene kažu da je u sastavu tzv. VRS bilo minimalno 500 stranih boraca.
Ista brojka procjenjuje se i za ‘mudžahedine’, odnosno strane borce u sastavu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Oko 500 boraca koji su došli iz cijelog svijeta, ne samo iz arapskih zemalja, borilo se u ARBiH.
U Hrvatskom vijeću odbrane (HVO) i Hrvatskim odbrambenim snagama (HOS) također se borilo na stotine stranih boraca. Najviše je bio riječ o Britancima, mada je tu bilo i Iraca, Francuza, Njemaca, Šveđana, Mađara i mnogih drugih nacija, primarno iz Europe.
Bh. državljani na stranim ratištima: Šta kažu brojke?
Što se tiče trenutne situacije, kontaktirano je Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, i upitano koji je to broj državljana BiH koji su aktivni, ili su bili aktivni, na stranim ratištima?
Nažalost, posljednji izvještaj ovog ministarstva napravljen je i usvojen 2021. godine, te ne obuhvaća rat u Ukrajini. Također, ono što se da primjetiti jeste da ne obuhvaća građane iz naše zemlje, primarno iz manjeg bosanskohercegovačkog entiteta RS, koji su napustili BiH kako bi bili aktivni na ratištima na istoku Ukrajine, regijama Luganjsk i Donjeck.
Ono što jeste obuhvaćeno ovim izvještajem, prema odgovoru kojeg je portal Radiosarajevo.ba dobio iz Ministarstva sigurnosti, su državljani BiH u Iraku i Siriji.
Prema njihovim informacijama, do 2016. godine kada je zabilježen posljednji dolazak u BiH s ovih ratišta, u Siriji i Iraku je boravilo 250 do 300 boraca iz Bosne i Hercegovine. Ukupno je bilo riječi o 55 posto muškarca, 25 posto žena i 20 posto djece.
Kako dalje navode u ovom dokumentu, kojeg možete u cijelosti pronaći na linku ovdje, u Bosnu i
Hercegovinu su se vratile 62 punoljetne osobe i 22 djece. Još osmero djece je otišlo u druge države, odakle im dolazi jedno od dvoje roditelja.
Trenutno se, kako kažu, u regiji Sirije i Iraka nalazi 82 punoljetna državljanina Bosne i Hercegovine, to jeste 42 muškarca i 40 žena. Ipak, kako napominju, ovo su nezvanične informacije i podložne su promjenama.
Kazne za odlazak na strano ratište – dugogodišnja robija
Zakon Bosne i Hercegovine izričito zabranjuje bilo kakve odlaske na strana ratišta. Na ovo krivično djelo se odnosi članak 162b Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, i on decidno kaže da dugogodišnje robije čekaju one koji ili odlaze, ili pomažu odlazak, ili čak i formiraju grupe na stranim ratištima.
Tako se za formiranje grupe za odlazak na strano ratište, prema KZ BiH, predviđa kazna od minimalno osam godina zatvora. U slučaju pridruživanja grupi koja djeluje na stranom ratištu, kazna je minimalno tri godine iza rešetaka. Za podstrekivanje drugih na odlazak, predviđeno je da od jedne od deset godina provedete u zatvoru.
Kazna postoji i za one koji javno, putem društvenih mreža ili putem drugih medija, pozivaju druge na odlazak na strana ratišta. Oni bi, prema KZ BiH, trebali u zatvoru provesti između tri mjeseca i tri godine.
Ipak, u slučaju da ljudi koji formiraju grupe za borbu na stranim ratištima odluče rasformirati i otkriti skupinu prije odlaska van Bosne i Hercegovine, može dobiti umanjenu kaznu od šest mjeseci do tri godine, ili čak u potpunosti izbjeći odlazak iza rešetaka.
Prenosi radiosarajevo.ba
