Sjećanje na Mirzu Suljkanovića, legendu Lukavca i Radničkog

Piše: Mihad Sakić

Prošlo je mjesec dana od posljednjeg razgovora sa Mirzom Suljkanovićem, jednim od najistaknutijih kulturno-sportskih djelatnika iz Lukavca. Naš prijatelj Mirza ostavio je značajne zapise o svome novinarskom i drugim oblicima njegovog društvenog angažovanja. Mirza je, kada je u pitanju sport, od svih sportskih klubova u gradu Lukavcu najviše poštovao i volio FK „Radnički“ Lukavac. Iz njegove novinarske arhive za simpatizere i navijače ovog kluba prenosimo tekst koji je Mirza sa Bijaderom Atićem objavio avgusta 1966. godine:

“Nedjelja, 7-mi avgust, ostat će dugo u sjećanju svih ljubitelja fudbala našeg grada. Sa znatno slabijom gol razlikom i dva boda manje od partnera sa kojim se borio lukavački, Radnički je katastrofalno porazio dobojskog Željezničara sa 4:0 i tako stekao pravo da se takmiči u višem razredu tj. republičkoj ligi. Ovim rezultatom naš miljenik se izjednačio sa brojem bodova, te boljom gol razlikom, koju je tog dana popravio, omogućio nam da u narednoj sezoni gledamo kvalitetne ekipe. Bilo je pravo uživanje posle završene utakmice gledati razdragane navijače kako na ramenima nose svoje miljenike. Mladi pioniri – budući fudbaleri ovog kluba predale su bukete cvijeća najboljim pojedincima. Publika je dugo obsjedala svlačionice svojih ljubimaca, da bi im posle kraćeg odmora stisli čvrsto ruku i zaželjeli im mnogo uspjeha u narednoj takmičarskoj sezoni. Poslije završene utakmice razgovarali smo sa akterima ovog derbija. Trener gostiju bio je kratak:'Utakmica je bila prava sportska. Organizacija vrlo dobra. Zaslužena pobjeda domaćih fudbalera. Mi smo taktički pogriješili u drugom poluvremenu. Nervozu u naš tim unio je lijevo krilo Škorna. Poslije njegovog isključenja sve je bilo gotovo.’ Kapiten gostujuće ekipe nije imao šta dodati ovoj izjavi: ‘Čestitam Radničkom, bolji su neka idu dalje.’

Trener domaćih, Aco Mazreku: ‘Potpuno zaslužena pobjeda. Bili smo znatno dotjeranija ekipa. U prvom poluvremenu bilo je uglavnom ispitivanje snaga. Dok su gosti imali snage izdržali su. Tehnika je ipak morala pobijediti. Za ovaj uspjeh zaslužni su svi, ja bih ipak izdvojio neke fudbalere. U prvom redu Mehu Ohranovića, zatim Hasu Kovačevića, Numana Mehinovića i Zovku Josipa.'Kapiten domaćih, Meho

Ohranović: “Vrlo teška i naporna borba. Pobjeda potpuno zaslužena. Za sve ovo što smo postigli treba odati naročito priznanje treneru i novoj upravi koja je smogla snage da zavede red i disciplinu.”

Predsjednik kluba, inače njegov dugogodišnji igrač Zlatko Alić, izjavio je: “Radostan sam i svi smo radosni jer smo postigli željeni cilj. Velike zasluge za sve ovo pored igrača ima trener ekipe koji je došao na kormilo. Ove dužnosti malo ko bi se prihvatio i kao profesionalac, a ne bez ijednog dinara. Čestitam svim igračima jer su se izvanredno izlagali da postignu uspjeh. Ali ne treba zaboraviti svesrdnu pomoć komune i drugih društvenih organizacija koji su nam mnogo pomogli. Takođe treba odati priznanje radnim kolektivima: Sode, Kombinata KHK i Rudnika koji su na razne načine pomogli da bi se došlo do ovog cilja. Ovi su pružili finansijsku pomoć za razvoj sporta uopšte na našoj komuni. I zato im mnogo hvala.’ završio je drug Zlatko Alić. I mi, ovom prilikom srdačno čestitamo, svima koji su posredno ili neposredno doprinjeli da se došlo do ovako velikog uspjeha.
M. Suljkanović i B. Atić

“Mirza hvala ti”
Oproštajni govor povodom smrti našeg Mirze Suljkanovića (1936-2018)(Ispred grobljanske kapele na gradskom groblju u Lukavcu 26.12.2018. godine u 13:00 h)

Dragi i poštovani Mirza, cijenjeni prijatelji, dozvolite mi da u ime radnih kolega i drugova našeg Mirze Suljkanovića, njegovom sinu Bojanu, supruzi Tomislavki – Cici, sestri Meliki, braći Halidu i Ekremu, te njihovim porodicama, kao i široj rodbini uputim riječi iskrenog saučešća povodom smrti našeg druga i prijatelja Mirze.Ovo obraćanje započet ću prisjećanjem na priču kojom je 2004. godine u amanet ostavio naš zajednički prijatelj, veliki čovjek i glumac, Muharem Osmić – Toza:“Hoću da svoj jubilej 35 godina umjetničkog rada obilježim u Lukavcu. Hoću da među gostima bude prisutan Mirza Suljkanović.

Znaš Mihade, ja sam bio na velikim filmskim festivalima kao glumac, kao gost, i kao nepozvan gost. Mene su svi ti festivalski direktori pazili i uvijek me pitali ‘Muhareme, šta ima novo u Lukavcu? Kako nam je naš prijatelj Mirza?’ Pa svi ti ljudi su poznavali i cijenili Mirzu. Direktor festivala u Puli, Zagrebu, Ljubljani, Nišu, Beogradu, Splitu, svi su lijepo govorili o njemu. U početku nisam plaho pazio na to. Odgovarao bih ‘Ma vidio sam Mirzu, znate već gdje, u Lukavcu u Domu kulture.’ Tako bi se to dešavalo svake godine na svim festivalima.

Kasnije sam doznao da je Mirza Suljkanović, radeći na mjestu šefa bioskopa lukavačkog Doma kulture obarao po broju posjetilaca i po broju prodatih ulaznica za filmske predstave republičke i jugoslovenske rekorde. Slobodno provjeri to Mihade, vidjet ćeš da je sve ovo što sam ti ispričao, istina.“Nekoliko godina kasnije sam prelistavajući lukavačku novinu ”13. Septembar” došao do podataka da je zahvaljujući prije svega Mirzi Suljkanoviću kino u Domu kulture Lukavac ostvarivalo za nekoliko sezona nedostižne rezultate koji bi danas mogli da se uvrste u fantastične i sigurno, neponovljive. U periodu od 1980.-1990. u prosjeku je više od 300 000 ljudi godišnje gledalo filmove u lukavačkom i drugim kinima na području općine Lukavac. Nikada za života naš Mirza nije želio da ističe ove podatke i sjajne rezultate. Do posljednjeg daha bio je, i ostao, vrlo skroman. Svoju radnu karijeru započeo je u Fabrici sode Lukavac.

Vrlo mlad počeo se baviti novinarskim, zatim fotografskim, te fotoreporterskim zanatom. Bio je član redakcije koja je uređivala „Bilten Fabrike sode“. Za vrijeme izlaženja ove fabričke novine, Mirza je dao važan doprinos i odigrao veliku ulogu u stvaranju tekstova koji i danas vjerno svjedoče o mnogim zanimljivim sportskim i kulturnim događajima kako u FSL, tako na području općine Lukavac. Mirzini tekstovi i fotografije objavljivani su u listovima „13. Septembar“, „Front slobode“, „Sportske novine“, „Oslobođenje“ i druge. U ranoj mladosti Mirza Suljkanović bavio se sportom, bio je odličan fudbaler, igrač u FK „Radnički“ Lukavac. Neki njegovi savremenici decenijama pamte golove koje je postizao u presudnim momentima za najstariji lukavački sportski klub. Dok je bio aktivan igrač neki su ga poredili sa slavnim Borom Kostićem. Imao je odličan šut desnom nogom. Mirza je bio svestran. Uostalom, Mirza je nastavljač jedne velike porodične – familijarne tradicije koju je započeo njegov djed, pa nastavio otac Nazif, kao i njegova braća, Halid i Ekrem.

Sjećam se, Mirza je u penziju otišao nekako sa prestankom posljednjeg rata. Znam da mu je bilo zanimljivo i drago da se s vremena na vrijeme nađe u restoranu Doma kulture Lukavac, odigra partiju šaha sa prijateljima. Imao sam čast da u razgovorima sa Mirzom iz prve ruke saznam neke dogodovštine iz vremena njegovih mlađih dana, a naročito iz perioda kada je Mirza bio domaćin – upravnik Doma kulture Lukavac. Mirza je bio pravi gospodin: znao je domaćinski i na zavidnom nivou dočekivati i ispraćati slavne i poznate glumce, pjevače, showman-e, i druge goste lukavačke kuće kulture.Mirza je umro u nedjelju, 23. decembra 2018. godine.

Mjesec decembar u Domu kulture Lukavac ostao je zapamćen brojnim lukavčanima po velikoj prednovogodišnjoj čaroliji – manifestaciji koja se zvala „Novogodišnja vrteška“. Mirza je znao organizovati sjajnu tombolu, obezbijediti vrijedne nagrade i obradovati brojne lukavčane. Ali, ovaj decembar za nas je tužniji, jer smo ostali bez našeg dragog druga, Mirze Suljkanovića. Moglo bi se još na dugo i na široko kazivati o Mirzi. Okolnosti traže nešto drugo. Drago prijatelji, danas smo ovdje da se posljednji put susretnemo sa našim prijateljem.

Sinu Bojanu, supruzi Cici, te najbližoj rodbini još jedanput izražavam najdublje saučešće sa nadom da ćemo poštovati lik i djelo Mirze Suljkanovića, našeg kolege i prijatelja. Kao što ona poznata sarajevska pjesma, posvećena tvom imenjaku, košarkašu, Delibašiću, kaže „Mirza, hvala ti“, evo i ja ti se zahvaljujem u ime tvojih prijatelja iz Doma kulture Lukavac na svemu onome što si kao rukovodilac, neponovljivi filmski djelatnik, a prije svega, kao čovjek odradio za našu ustanovu i za grad Lukavac.

Mirza, još jedanput, hvala ti, počivaj u miru. Neka ti je lahka zemlja bosanska.

Lukavac, 26.12.2018. godine