Puračić, Ramazan, ljepota Bosne…
Većina ljudi koji posjete Puračić, kažu da ima ono nešto što je drugačije nego u ostalim mjestima. Za ovu čaršiju još kažu da ima dušu, a zapravo duša ovog mjesta su ljudi koji tamo žive, i to je zapravo “ono nešto” što mi svi osjećamo kada zijaretimo (posjećujemo) Puračić.
Pitaju što svako malo idete tamo, pa čovjek ide tamo gdje se osjeća lijepo i gdje ga zovu .Kod Hazima Osmanovića, predsjednika KUD-a Puračić i organizatora iftara ništa se ne prepušta slučaju kada je u pitanju organizacija ovog događaja. I ne samo iftara, malo bi bio Facebook cijeli da se napiše šta sve taj čovjek radi za zajednicu.
Trebalo je godina da to prepoznaju oni koji bi trebali, no hvala Bogu ide to po malo na bolje. Zato i ne čudi što pored džematlija, među zvanicama vidite i neke ljude iz politike, poput premijera Vlade TK, ministara i sl.
Ono što malo ljudi zna i što je zapravo u Puračiću sasvim normalno (i ne priča se na sva zvona) je da iftar okupi prijatelje i komšije različitih konfesija. Pa tako među prisutnima se mogao vidjeti pravoslavni pop Jelenko Lazić, koji posti pa se i poseban posni oval pripremio za njega. Domaćini to znaju i kako rekosmo ranije, o svakom se detalju vodi računa.
A naše oči i uši samo kupe, sve to slušaju, posmatraju i uživaju u ljepoti svega. Tu si i dragi članovi HKD Napredak Lukavac koji sutra obilježavaju Uskrs pa je domaćin iskoristio priliku da uputi i čestitke.
Gosti su i pravoslavci iz Krtove, komšijskog sela u blizini Puračića.Tu je i jedna Njemica, a među rajom i gost iz Pakistana. I sve skupa Bosna, onakva kakva treba da bude i gdje ima mjesta za svakoga.A ono što je najposebnije od svega su žene, majke, sestre, lavice iz Puračića.
Kada dođete dočekaju vas u prelijepim katovima (dimijama) što vas podsjeti na rahmetli nene i što vas također asocira na tradiciju, ljepotu Bosne. Znači od momenta dok uđete u prostoriju i dok ne izađete, ne krenete kući, to je tako. Gosti, stranci, prepričavaju da se ovako nešto samo u Bosni vidio. Ljepota oku, milina srcu i mehlem na dušu kada se začuju zvuci saza i dobro poznate sevdalinke.
Vrijeme je za iftar i da se jede.
Puračić, Ramazan, Bosna…
Kada ce opstina da sredi ovaj ulaz u grad da se cio put asfaltira. Isto tako treba da se organizuju protesti i trazi da se sredi put od Puracica do Kopex pumpe u Sicima. Pod sredim mislim da se uradi novi put a ne zakrpe.
zadnjih desetak godina (otkako je ramazan došao u ljetni period) najveći broj ljudi na sličnim zajedničkim iftarima posti pola sahata pred akšam.
ukratko, samo se glumi iftar i tradicija, onih pravih vjernika kao vajkada, onih što i rade i poste je sad malo… ali na internetu to se sve predstavi blistavim
Kamo sreće da su se okupili na nekoj normalnijoj situaciji a ne na ovom vjerskom vašeru.
Nema tu ništa od vjerskog, samo fali rakija i doživljaj bi bio potpun.