Pod naslovom “Vjerovali ili ne” mnoge su novine u Jugoslaviji objavile podataka da je Puračić, dobio ime po vojvodi Purči koji se pominje 1.249 godine u jednom dokumentu bana Matije Ninoslava.
Do danas je to najstariji pisani dokument kojem treba vjerovati, a priče i legne pustiti neka se i dalje pričaju jer im historija nikada nije pridavala veliku važnost.
Ako se ima u vidu podatak da su Rimljani u trećem vijeku prije naše ere eksploatisali so iz Tuzlanskog bazena, postoji velika mogućnost da je Puračić stariji i od vojvode Purče, ali za tako nešto nema pisanog dokumenta, napisao je Salih Šabanović u svojoj knjizi “Puračić u prošlosti”.
Danas Puračić izgleda ovako:
A tu su i fotografije iz zraka:
Ahhhh meraka u večeri rane… Hvala ti,Dino !
I pored silne mrznje drugih prema mjestu koje kao sto neki kazu “im dusu” ipak opstaje, idalje blista nekim svojim sjajem.
Bravo za autore f/v.
Sve su ovo uspomene .Lijepe,najljepše. Čitava riznica.Kako li sam bogat čovjek…
Sve je ovo lijepo divno krasno. I ne bih da remetim idilu. Samo jedno pitanje imam za druga Milenka: kako to da carsija stara cca 1000 godina nema nikakvog napretka? Sve sto je postojalo je zatvoreno staro oronulo. Ducani,birtije,obdaniste…
Carsija se uopste nije sirila i razvijala. A trebala je. Ono sto sam upamtio kao dijete 80ih vise nema. Mislim velika steta. Kao da je neko kocio napredak.
Steta finog naroda koji se odselio. Nemam nista ni protiv sadasnjih. Ali ne mozes praviti cergu od carsije. Lp
Rahmetli Salih je napisao knjigu na osnovu zapisa čiji je autor Nedeljko-Neđo Milošević,Pored ostalih,Neđo je najviše mjerodavnih podataka je pronašao u arhivu grada Dubrovnika.Čovjek-patriota, koji Puračić nije nikada zaboravio.Bio je učesnik NOB-e.Salih i ja smo ga posjetili u Splitu,ali ne iste godine .
Imao sam prijatan zadatak da mu predam poklon naše MZ ,sliku čaršije našeg akademskog umjetnika, slikara i vajara Ćamila Osmanovića,koji ju je naslikao specijalno za njega. Prilikom uručivanja poklona i razgovora, Neđo je evocirao emotivne uspomene na Puračić, i izrazio veliku zahvalnost ljudima Puračića i autora .Odmah ju je uramio i postavio na centralno mjesto stana njegove dnevne sobe.Nadam se da je neko od familije sačuvao ovu sliku i uspomenu.
Je li istina da su Puracke mlade zeznute? Tako su bar meni roditelji govorili.
Daleko od Carsije….
Rup