Pogledajte kako se nekada slavio 8. mart u lukavačkoj općini [FOTO]

Piše za Arhivizam: Mihad Sakić

Na poklon dobivaju cvijeće, čokolade, bonbonjere, ulaznice za osmomartovske balove, pozorišne karte. Barem na kratko se osjećaju sretnije i lagodnije. Dan žena je veliki praznik, i žene i muškarci trebaju ga obilježiti dostojanstveno.

Međunarodni dan žena na području općine Lukavac tokom 70.-ih i 80.-ih godina prošlog vijeka je osmišljeno i praznično obilježavan. Pokazivanjima velikog broja drugarica i dama, najuspješniji muškarci organizatori ovog praznika bili su Sead Arapčić, predsjednik Skupštine opštine Lukavac, u periodu 1969.-‘73., i dr.Anto Raos, generalni direktor KHK „Boris Kidrič“ Lukavac št

Organizacije i udruženja žena, tzv. „pokret za ravnopravnost spolova“, pozivaju se na preporuke Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope, ističu da se protiv diskriminacije žena u svim segmentima treba boriti kontinuirano. Pitamo se, ko je važniji, glumac ili glumica, učitelj ili učiteljica, košarkaš ili košarkašica. Da li je važniji On ili Ona. Prekinimo sa ovom praksom. Najvažnije je čovjek. Zato, budimo ljudi. Žene ili muškarci. Svejedno. Ali oni pravi.

U svakom slučaju, svim ženama u Bosni i Hercegovini, želim sretan praznik, 8.mart. Poželimo predstavnicama ljepšeg spola da u narednom periodu ostvare svoje planirane želje i ambicije. Poželimo im i jednu Predsjednicu države. Poželimo im za naredne izbore i ženu načelnicu općine Lukavac. Možda sada, iz moje perspektive djeluje dosta idealistički, ali uvjeren sam da će to u vrlo kratkom vremenskom roku biti neminovnost.

Ovaj praznik na području općine Lukavac slavi se dosta dugo. Ima svoju tradiciju koja je vezana za 20-te godine prošlog vijeka. Sa razvojem radničkog pokreta, naročito jačanjem socijaldemokratskih ideja i u okviru Komunističke partije Jugoslavije, raste pravo žena na ravnopravnost sa muškarcima.

Žene antifašistkinje dale su značajan doprinos u toku Narodnooslobodilačke i antifašističke borbe, a naročito u periodu poslijeratne obnove u ratu porušene zemlje.

Pisane tragove o obilježavanju dana žena na području općine Lukavac nalazimo u informativnom listu Fabrike sode Lukavac. Radi se o tekstu kojeg je u broju 10. ovog lista iz marta 1958. godine, a na strani 5 potpisala D.Govedarica.
„Proslava 8.marta, Dana žena u Lukavcu“

Aktiv zaposlenih žena angažovao se oko proslave Osmog marta, i u tom okviru, članice našeg aktiva, održale su predavanja u selima Bistarac, Modrac, Bokavić i Prokosović. Predavanja su bila vrlo dobro posjećena i uspjela.

Nadalje su se založile u organizovanju svečanih kolektivnih akademija u Koksari i Sodi.

Koletkivne su akademije u stvari organizovale podružnice, a naše žene su uzele u njima učešća. Akademija u Koksari je odlično uspjela, dok se nad vrlo slabim odzivom u našem preduzeću (ukupno 27 lica,, radi čega je akademija otkazana) – treba zamisliti.

Mišljenja smo da bar toga dana, bar jednom u godini – treba odati priznanje radu i zalaganju naših žena. 

Sedmog marta održana je već tradicionalna godišnja skupština našeg aktiva, koja je svojom ozbiljnošću ostavila pristojan utisak.

Po referatu se je razvila interesantna diskusija. Među svima diskusijama bila je najinteresantnija diskusija drugarice Lale Halilović, o zdravstvenom stanju žena zaposlenih u FSL.

Izabran je i novi odbor aktiva, pred kojim stoji niz stvari na koima treba raditi. Po završetku skupštine, prešlo se na – kako to naše žene kažu – „prijem“. To je već naš običaj da za osmi mart međusobno pokupimo priloge i zajednički se oraspoložimo, zapjevamo i proslavimo naš praznik.

U broju 33. istog lista,iz marta 1961. godine, Dragica Govedarica objavila je tekst pod naslovom „Sjetimo se Osmog marta“:

Sjeti se, druže, danas je praznik tvojoj ženi, što s pospanim djetetom u nerazbuđeno jutro juri da ga smjesti na dnevni boravak, dok ona radi, i tvojoj… što nastavlja „drugu smjenu“ u domu i porodici koju ste zajednički stvorili,… i tvojoj što u svojoj utrobi naslućuje rađanje novog života.

Stani! … i sjeti se! 

U današnji dan odaj priznanje svom pratiocu i u mislima prođi njenu borbu, borbu za ravnopravnost i slobodu. Dug je taj put… od Roze Luksemburg, Klare Cetkin, preko Dragice Pravice, Marije Bursać i bezbroj bezimenih… do tvoje žene. Poštuj pređeni put za izvojevanu ravnopravnost! Uguši svoju sujetu i pusti svog druga da ravnopravno s tobom radi na zajedničkim poslovima. Pogledaj u svoju kćerku – ideale tvoje žene ona će ostvariti, jer brzi razvoj našeg društva riješit će niz problema između kojih se raspinje tvoja žena, i omogućiti tvojoj kćerki da zablista srećom i stvaralaštvom, da razvije svoju ličnost, da živi i stvara u sreći, rađa nova pokoljenja. Sjeti se, druže, danas je praznik tvoje žene i kćerke i svih žena na svijetu, danas je Osmi mart!

U biltenu FSL, dvobroj 82/83  iz marta 1966. godine, novinarka Nafija Baćić zabilježila je sljedeći tekst:

Emancipacija žena koje su do jučer izrastale u konzervativnim uslovima, opismenjavanje, zdravstveno i kulturno prosvjećivanje i dr., učinila je svoje. Ogroman broj žena živi danas drugim životom, nalazi smisao u odgajanju svog pomlatka, s ciljem da mu sutra bude još bolje. 

Žena odlučno radi na svoje dobro, dobro porodice i zajednice. S željom da u tome što više uspijevaju, upućujemo drugaricama čestitke i procvalo cvijeće za Osmi mart. Želimo da svaki njihov dan budem ozaren osmijehom, a stvaralački put kojim hode bude bogat plodovima socijalizma, krunisan uspjesima.

U listu „FSL – Bilten“, broj 126., od 5. aprila 1970. godine, autor sa inicijalima N.T., objavio je tekst „More i karanfili za Dan žena“ iz kojeg izdvajamo nekoliko detalja.

„Dva udobna autobusa beogradskog „Putnika“ prelazila su prve kilometre duge trase ka moru. Muzika, što potiče iz radija ili gramofona, doprinosi poboljšanju štimunga. Nizale su se želje i melodije iz bosanskog, grčkog, makedonskog, dalmatinskog…melosa. I tako, pjevajući i šaleći se, stigosmo u Sarajevo. No, predviđenog predaha na Ilidži nije bilo, zbog zabrane skretanja u sporedne ulice. Veselje ipak time nije bilo narušeno. Drugarice složno i tolerantno reaguju: „Ništa za to – kafu ćemo popiti u Konjicu“

U toku poločasovnog predaha u Konjicu, malo smo se odmorili, a potom krenuli ka drevnom Mostaru. Našem veselom raspoloženju, svakako i vrijeme ide u prilog. Tako smo stigli u Mostar, gdje se prvi put na ovom putovanju osjeća dah proljeća. Iz Mostara smo krenuli oko 14:00 sati. Raspoloženje postepeno jenjava, pošto je umor neminovno učinio svoje.

Osvajajući kilometar po kilometar, stigosmo sretno na naš „Lipi Jadran“. Prolazimo jadranskom magistralom iznad Dubrovnika. Uživamo u ljepoti panorame. Predveče, praćeni lijepim vremenom i pomalo umorni, stigosmo pred hotel „Albatros“ u Cavtatu.

U ovom gradu smo se u ljepoti morskog plavetnila sjajno umorili. Šetali smo po Cavtatu. Kupanje u zimskom bazenu. Odmor uz televizijski program. Bila je nedjelja. Nismo imali priliku da pogledamo malu Bukovčevu galeriju slika, kao ni biblioteku ni zbirku naučnika Baltazara Bogišića. No, i pored toga, atmosfera je bila romantična i ugodna. Sjedili smo do fajrunta. Posjetili smo Dubrovnik. Sutradan smo krenuli kući i sretno se vratili.

Boravak u Cavtatu ostaće dugo u sjećanju, jer bilo nam je lijepo. Stoga, jedno veliko hvala Radničkom savjetu FSL, kao i svima onima koji su nešto poduzeli ili na bilo koji način pomogli da se realizuje ideja ovakvog vida proslavljanja Osmog marta – praznika žena.

Tako je međunarodni dan žena obilježavan na području lukavačke komune svake godine, nizom prigodnih manifestacija. Svečano je bilo u radnim kolektivima, mjesnim zajednicama, i drugim sredinama gdje su živjele i radile predstavnice lejpšeg pola.

„Drugarice iz radnih kolektiva proslavljale su svoj dan uz prigodnu zabavu u hotelu „Central“, a bilo je i putovanja do obližnjih izletišta i turističkih centara širom Bosne i Hercegovine i socijalističke Jugoslavije. Posebno se pamte programi organizovani u Domu kulture „Đuro Pucar Stari“, gdje je po tradiciji čitan referat posvećen ovom prazniku, i gdje su organizovane specijalne matine – zabave.

Svečano je praznik obilježavan, kako u urbanim, tako i u seoskim mjesnim zajednicama. Prigodne svečanosti su organizovale sekcije za pitanje društvenog položaja žene u svim lukavačkim mjesnim zajednicama. Najbolje su bile svečanosti održavane u Lukavcu mjestu, Puračiću, Dobošnici, Gnojnici, Turiji, Prokosovićima, Bistarcu, Poljicu, Devetaku i većini drugih mjesnih zajednica.
Jednom rječju, Dan žena je obilježavan svečano i skromno, ali uvijek dostojanstveno.

U periodu poslije rata, od 1996. do dana današnjeg, na lukavačkom području, dan žena se obilježava na sličan način, ali u dosta složenijim uslovima, koje nam je donijela tranzicija i naknadna dokapitalizacija uvezenih navika.

Ovogodišnji dan žena bit će obilježen u svim ustanovama, preduzećima, većini mjesnih zajednica, gdje to žene žele i mogu. Nema više socijalističkih direktora. Predstavnici vlasti su pomalo neodređeni, pa takve programe prepuštaju na vođenje, u većini slučajeva, pojedincima koji to obavljaju stereotipno. No, šta je, tu je. Ovo je veliki praznik, i ovim povodom svim ženama sa područja općine Lukavac, i države Bosne i Hercegovine, upućujem najiskrenije čestitke sa željom da budu zdrave, sretne i vesele.