Oporavak industrije čelika na svjetskom nivou trebao bi uslijediti iduće godine, prirodno će doći do povećane potražnje za koksom, a kapacitete za njegovu proizvodnju u regionalnom okviru ima lukavački GIKIL, piše Klix.
Kroz ovu granu industrije svoju priliku za društveno-ekonomski napredak BiH može imati, a otvoreno je pitanje koliko će to državni aparati prepoznati jer u ovome trenutku, dok se u Evropi formiraju nove koksne baterije, u našoj zemlji je funkcionalna tek jedna.
Shodno globalnim kretanjima, u protekle dvije i po godine industrija čelika se našla u veoma teškom položaju, što se u negativnom kontekstu direktno reflektiralo na Global Ispat Koksnu Industriju Lukavac (GIKIL), kao kompaniju koja je najvećim dijelom naslonjena na tu privrednu oblast.
Prošlu godinu lukavački gigant je završio s finansijskim gubitkom, a kao nepovoljan faktor koncem 2023. je uslijedio i prekid dvodecenijske strateške saradnje sa Željezarom Smederevo. No, u prilično kompleksnom ambijentu, rezultati se ipak ostvaruju, realiziraju se zacrtane investicije, a prilike za dodatni napredak svakako se mogu otvoriti.
“Prekid saradnje sa Željezarom Smederevo se dogodio posljedično djelovanju naših konkurenata, odnosno poljske kompanije JSW, koja je u odnosu na nas znatno veći konglomerat, jer se nalazi u državnim rukama i ima povoljniju poziciju, s obzirom na to da za proizvodnju koksa koriste vlastite ugljeve, dok specijalne ugljeve koje mi koristimo i koji su nam potrebni, uvozimo čak iz Amerike. Ali i pored našeg visokokvalitetnog metalurškog koksa sa kojim se zasigurno ne može porediti niti jedan drugi, oni su svojim agresivnim djelovanjem uspjeli preuzeti naš dugogodišnji ugovor koji smo imali sa Željezarom Smederevo te je na taj način sam opstanak GIKIL-a doveden u pitanje”, kaže na početku razgovora za Klix.ba direktor GIKIL-a Almin Suljić.
Brzom reakcijom u aktuelnom kvartalu GIKIL se privremeno snašao te je dio svoje proizvodnje koksa preusmjerio na komitente u Turskoj, Alžiru, Italiji i Austriji, a pregovorima su se tek jednim dijelom vratili na smederevsko polje. Njima će do kraja ove godine mjesečno isporučivati deset hiljada tona tog visokokaloričnog umjetnog krutog goriva.
“To za nas ima veliki značaj jer Željezaru Smederevo i dalje smatramo jednim od naših strateških partnera te se nadamo da će oporavkom ove industrije doći do povećanja količina za isporuku. Aktuelna je priča i o rekonstrukciji pruge koja povezuje ovaj dio BiH sa Srbijom i za koju su obje zemlje zainteresirane, tako da nam i to daju nade u brži i veći promet roba sa jednim od naših najznačajnijih partnera”, nadovezuje se Suljić.
Bosna i Hercegovina u ovome trenutku na proizvodnju koksa isključivo je naslonjena na GIKIL, a kompanija ArcelorMittal u Zenici donijela je odluku o potpunom gašenju svoje proizvodnje, odnosno zatvaranju koksne baterije čije je kapacitete koristila za potrebe vlastite željezare.
Nasuprot tome, godišnji kapacitet GIKIL-ove koksare je između 600 i 650 hiljada tona koksa, a unazad četiri godine u njeno unapređenje, posebno u segmentu zaštite okoliša je uloženo 23 miliona KM.
“Naša baterija u odnosu na zeničku nikada nije gašena, prevashodno zbog tehnoloških procesa koji su znatno kompleksniji. Mi smo je pokrenuli 2003. godine kao novu i njen vijek trajanja je okvirno 40 godina. Na osnovu našeg održavanja i dosadašnjeg ulaganja, posebno u kontekstu njene sigurnosti i ekološke prihvatljivosti, pokušavamo postići norme Evropske unije, odnosno Bosne i Hercegovine”, nastavlja Suljić.
A dio eksploatacije iz Lukavca treba biti preusmjeren na Zenicu, s obzirom na to da je na pomolu potpisivanje ugovora između GIKIL-a i ArcelorMittala. Po tom komercijalnom dokumentu, GIKIL bi ArcelorMittalu isporučivao količine koksa koje ta kompanija u Zenici nije u mogućnosti proizvoditi više, a riječ je o okvirno 25 hiljada tona na mjesečnom nivou.
Ovo komercijalno vezivanje je od iznimnog značaja jer bi GIKIL-u osiguralo poslovnu stabilnost koja se ne može garantirati kratkoročnim ugovorima koji trenutno postoje sa manjim komitentima.
“Mi smo već imali razgovore, a ovdje je veoma bitno da je Vlada FBiH upoznata sa svim dešavanjima, da su svjesni veličine našeg značaja te da su po prvi puta pokazali svoju otvorenu brigu, ali i saslušali probleme i mogućnosti za njihovo rješavanje. S ArcelorMittalom smo blizu završavanja pregovora vezano za postizanje komercijalnog ugovora, što nam dugoročno može biti od strateškog značaja, a u konačnici veliki značaj bi imalo to da se razgovori s Vladom FBiH završe nekim vidom zvanične podrške, barem u kontekstu zaštite domaće proizvodnje”, ističe Suljić.
U posljednje vrijeme, prevashodno na evropskom polju se sve više spominje takozvana zelena tranzicija, a ona kao takva zahtjeva upotrebu enormnih količina čelika za izgradnju vjetroelektrana i svih ostalih ekološki prihvatljivih postrojenja za proizvodnju energije. Na svjetskom nivou u ovome trenutku čak 70 posto čelika se dobija upotrebom koksa, dok ostatak nastaje obradom raznih vrsta otpada.
“O budućnosti metalurškog koksa najbolje pokazuje podatak da je GSW dobio podršku Vlade Poljske u iznosu od 27 miliona dolara kako bi napravili novu koksnu bateriju u istom kapacitetu naše. U ekonomskom smislu, svjetsko tržište metalurškog koksa u 2023. godini je iznosilo 194 milijarde dolara, a za četiri godine se očekuje rast na 247 milijardi dolara”, dodaje Suljić.
Buduće tržište koksom jedino može biti snabdjeveno iz novih koksnih baterija čije se otvaranje već najavljuje. Svoju priliku na ovom polju može imati i Bosna i Hercegovina, ali je problem nepostojanje strategije u oblasti ovakvih karbon-intenzivnih industrija.
Da li će BiH prepoznati značaj proizvodnje koksa za svoj budući privredni razvoj otvoreno je pitanje, ali nije nepoznanica da stratešku ulogu upravo GIKIL može imati kao regionalno bitan jer jedini u okruženju ima mogućnost proizvodnje ovakve vrste krutog goriva.
Uloga ove kompanije sa sobom veže i društveno-ekonomski značaj, uzmemo li u obzir da je na nju naslonjeno više od 400 privrednih subjekata sa kojima direktno sarađuje.
“Ključno je da BiH prepozna kretanja industrije čelika jer je to razvoj koji neće stati, a još uvijek nije pronađena transformacija koja bi u dogledno vrijeme mogla zamijeniti konvencionalnu metodu proizvodnje. Također, GIKIL u ovome trenutku predstavlja najveći poslovni izazov u BiH, a velike kompanije su generalno ključ razvoja svake države. Veoma je važno da se država tek tako ne odrekne njega, ali i ove grane industrije jer ona zaista ima prosperitet u budućnosti”, naglašava Suljić.
Lukavački GIKIL prije četiri godine je doživio svoj zamah, a postupanja po okolinskoj i vodnoj dozvoli se u potpunosti ispunjavaju. Menadžment kompanije je ranije iskoristio trenutak u kojem je cijena koksa bila povoljna, kada se i pokrenulo produžavanje radnog vijeka koksne baterije, kao i unapređenje rada u ekološkom aspektu.
“Najznačajniji projekat je realiziran nedavno te se on odnosi na uspostavljanje postrojenja za biološko prečišćavanje otpadnih voda. Također, pored mjera propisanih dinamičkim planom na kojima se također aktivno radi, u GIKIL-u je u završnoj fazi i realizacija projekata koji u velikoj mjeri trebaju da doprinesu smanjenju zagađanja zraka. Riječ je o instaliranju dvije nove mašine na koksnoj bateriji. Radi se o mašini za bezdimno punjenje peći ugljem i mašini za prihvat koksa s haubom, koje ranije nisu bile operativne, a sve u cilju unapređenja proizvodnih i tehnoloških procesa, ali i smanjenja nekontrolisanih emisija u zrak”, dodaje Suljić.
Ističe da bi do kraja godine trebali biti prošireni i kapaciteti fabrike za proizvodnju anhidrida maleinske kiseline, što će utjecati na profitabilnost i ovog, još jednog izuzetno traženog i poznatog proizvoda GIKIL-a.
Unazad 20 godina GIKIL je ostvario platni promet u ukupnom iznosu od šest milijardi KM, a u ovome trenutku država nema svojih potraživanja od ove kompanije, s obzirom na to da su sve obaveze izmirene. Značaj ove kompanije vidljiv je i po ranije navedenom podatku da je na nju direktno naslonjeno nešto više od 400 privrednih subjekata.
“Iako je situacija veoma teška, a ranije je moglo doći i do gašenja kompletne fabrike, možemo reći da prema našim radnicima ispunjavamo sve ono što je dogovoreno kolektivnim ugovorom. Isplata plata i ostalih obaveza je redovna, a sa sindikatom smo kontinuirano na vezi kako bismo pronašli zajedničko rješenje za izlaz iz duboke krize. Ukoliko nam to tržište bude dozvoljavalo, plan nam je da od idućeg kvartala ponovno sjednemo za sto i razgovaramo o poboljšanju statusa radnika”, navodi Suljić.
Na svom novom putu, GIKIL je prepoznao i značaj lokalne zajednice te se posljednjih godina angažovao i na polju društvene odgovornosti. U istom smjeru djeluju i sa nevladinim sektorom sa kojim nastoje održati kvalitetan dijalog. Također, involvirani su i u obrazovni sistem, kroz aktivnu saradnju sa Tehnološkim i Mašinskim fakultetom u Tuzli, sa kojima također planiraju realizovati vrijedne zajedničke projekte.
