EKSKLUZIVNO / Vanja Osmanović o razlozima napuštanja lukavačkog SDP-a nakon 15 godina

Prije nekoliko dana razgovarali smo sa čovjekom koji je 15 godina svog života da za SDP, Vanjom Osmanovićem. Nekada istaknuti član SDP-a je zbog niza okolnosti, a najviše zbog svoje iskrenosti, laički rečeno – “pušten niz vodu”.

Zbog obimnosti, ovaj izuzetno otvoren i iskren intervju će biti objavljen u dva dijela. U prvom dijelu sa Vanjom smo razgovarali o razlozima napuštanja lukavačkog SDP-a i zašto je razočaran u načelnika Edina Delića, za kojeg se borio da bude podržan od članstva kao nezavisni kandidat, ali i tokom kampanje.

SL: Vanja, poznato je da si napustio politiku, pa za početak nam reci kako je bez potilike, čime se danas baviš?

Ne znam koliko će to vašim čitateljima biti interesantno, ali evo kada već pitate. Politikom sam se aktivno bavio nekih petnaestak godina i čime god da se bavite tako dug vremenski period i kada prestanete, falit će vam. Zbog toga sam ostao deficitiran na mnogim poljima, a upravo to sebi nikada neću moći oprostiti. Jer da radite bilo šta petnaest godina, to bi sigurno neko cijenio, bar radi utrošenog vremena. Što se tiče trenutnog angažmana, radim kao babysitter dvoje prekrasne djece (smijeh).

SL: Poznat si kao jedan od aktivista u našem gradu, kako danas opisuješ život u Lukavcu iako trenutno nisi tu, ali vjerujemo da pratiš stanje?

Trenutno stanje je čak I lošije nego se čini, iz dana u dan je sve gore. Ekologija, o kojoj se trenutno jako malo govori, sport kao i u cijeloj državi, kulturu ne vrijedi ni pominjati. Politika je “zagađena” više nego ikada. Vidim da još uvijek postoje entuzijasti koji pokušavaju promijeniti stvari na bolje, a to mi je drago vidjeti, ali bojim se da će se brzo razočarati.

Onda kada sam trebao šutjeti kako bih profitirao, tada sam najviše pričao. Ali, evo neka i ovaj intervju bude dokaz. Svjestan sam da ništa dobro neću proizvesti za sebe, ali makar znam da cu ljepše spavati kad kažem stvari za koje smatram da su loše i ako će ono sto ja kazem makar i jedan promil uticati na nekoga da nešto promjeni.

SL: Kao vijećnik u prošlom sazivu, pratiš li rad i ako da, kako opisuješ rad novog saziva OV? Da li si zadovoljan radom vijećnika SDP-a?

Mislim da rad ovog saziva vijeća prate ili su pratili čak i oni koje politika nikada nije interesovala. Nakon svakog snimka sjednice OV, ista se danima prepričavala, kako u gradu tako i na društvenim mrežama. Žao mi je što se sjednice prošlog saziva vijeća nisu snimale, da se vide odstupanja od politika, kako SDP-a, a posebno SDA. Mislim, a to me posebno rastužuje i  ljuti, da trenutni vijećnici SDP-a nemaju izgrađen stav, niti dugoročnu politiku za četverogodišnji mandat, nego djeluju u skladu sa dnevnopolitičkim potrebama , a posebno potrebama načelnika.

Očekivao sam i nadao se politici za koju sam sam se borio 15 godina, a dobio sam istu onu politiku i onda na pravi način spoznao onu “politika je kur**”.

SL: Prije nekoliko mjeseci, javno si napustio SDP? Da li si i dalje iza svojih riječi? 

Da i mislim da će tako i ostati. Nikad ne reci nikad, ali vjerujem da se više neću baviti politikom, ali ću svakako nadoknaditi neke stvari koje sam neopravdano propustio zbog politike. Prije nego sam se uopće počeo ozbiljnije baviti politikom, bio sam jako aktivan u nevladinom sektoru. Jako sam ponosan na taj dio, a sada žalim što sam ikada i napuštao tu priču.  Sjećam se prvih protesta ikada po bilo kojem pitanju u Lukavcu. Kada iza nas nije stojala nikakva politika, nas nekolicina smo uspjeli organizovati proteste 2010 godine, protiv aerozagađjenja i umjesto da tih 2.000-3.000 ljudi nama, ali i meni daju podstrek za dalji rad, ja sam tad shvatio da je teško bilo šta ozbiljnije promjeniti kroz nevladin sektor I povjerovao sam da ću to moći učiniti kroz politiku. Ovo govorim jer sam u politiku ušao iz ideala, svjestan sam ja da se od ideala ne živi, ali ogromna je razlika kada uđeš i radiš iz idela kako bi ostvario i neki vlastiti interes, za razliku od onih koji su ušli isključivo radi interesa. Ti gaze i mrtve. Mnogo ljudi me pitalo kako sebi nisam obezbijedio zaposlenje dok sam bio vijećnik. Nisam, jer nikada nisam ni gledao svoj lični interes. Onda kada sam trebao šutjeti kako bih profitirao, tada sam najviše pričao. Ali, evo neka i ovaj intervju bude dokaz. Svjestan sam da ništa dobro neću proizvesti za sebe, ali makar znam da cu ljepše spavati kad kažem stvari za koje smatram da su loše i ako će ono sto ja kazem makar i jedan promil uticati na nekoga da nešto promjeni. Kako u SDP-u, tako i u Lukavcu.

SL: Da li si zadovoljan radom načelnika Edina Delića, kojeg si javno podržavao i bio jedan od “ljudi od povjerenja” tj. nosilaca u kampanji za načelnika?

Uuu, to je posebno bolno pitanje za mene. Ovdje postoji geneza događaja da bih mogao doći do odgovora na pitanje jesam li zadovoljan njegovim radom. Ne samo da sam bio jedan od nosilaca njegove kampanje, nego sam jedan od onih koji su mjesecima prije teren pripremali kako bi on uopšte mogao biti predstavljen kao zajednički kandidat. Zamislite situaciju u kojoj članstvo jedne od najjačih partija mora prihvatiti da kandidat bude neko ko nije član SDP-a, a prethodne izbore je pričao jako ružne stvari o SDP-u što se lako može pronaći na internetu, oni koji bolje poznaju politička dešavanja će to shvatiti. Priznat ćete, nije on tada bio tolika medijiska ličnost kao što je danas.

Priprema za njegovo zvanično predstavljanje krenula je u maju 2016. godinine, kada smo Izet (op.a. Beganović), Maša (op.a. Mirsad Imamović), Čufer (op.a. Zlatan Čufer), Jake (op.a. Jakub Mahovkić) i Ja, obišli svaku organizaciju po nekoliko puta, kako bi članstvo na neki način nagovorili da prihvate njega (op.a. Edin Delića) kao zajedničkog kandidata. Poznato je da je zvanična kampanja krenula 2. Septembra, a moja supruga se porodila 21. Augusta, pa onda sami zaključite kolika sam odricanja imao zbog svega toga. U to vrijeme sam najmanje 4-5 sati provodio na terenu zajedno sa Edinom, radeći za njegovu kampanju, svjesno zapostavljajući svoju, u rijetkim trenucima kada nismo bili zajedno na terenu, razgovarali smo preko telefona o svemu vezanom za kampanju, doslovno o svakom potezu. Nerijetko smo znali pričati o veoma privatnim stvarima, a onda, nakon naše pobjede kako je i sam govorio, doslovno svaki kontakt sa njegove strane je prestao. Naš jedini i posljednji kontakt je bio vezan za imenovanja pomoćnika, kada sam mu ja iznio svoje mišljenje i to elektronskim putem preko Email-a. Imao bih još mnogo toga za reći, ali ja sam Edinom Delićem razočaran, ne mogu reći jesam li zadovoljan, jer sam očekivao nešto skroz drugo. Očekivao sam i nadao se politici za koju sam sam se borio 15 godina, a dobio sam istu onu politiku i onda na pravi način spoznao onu “politika je kur**”.

Često sam znao reći, mene Edin nije povrijedio – on me je razočarao, ja njega nisam ni znao prije maja 2016. godine, ali ljudi iz SDP-a su me povrijedili, sa njima sam se borio 15 godina i onda dođe jedan čovjek i napravi u partiji “dar mar”.

SL: Usprotivio si se načelniku Deliću kada je izabrao svoje savjetnike, zašto?

Sva ova pitanja zahtijevaju duže odgovore. Prije svega postojao je okvirni sporazum koji je potpisan tada između nestranačkog kandidata za načelnika i tri stranke koje su ga podržale, a u kojem je stojalo “da će se sve odluke donositi sporazumno i u dogovoru sa svim stranama.”

Naravno, on je tim imenovanjem savjetnika to prekršio jer apsolutno se nije konsultovao niti sa jednom od strana, a provjereno znam da su mu svi tada zamjerali taj postupak, a posebno mi u SDP-u, pa je čak jednom prilikom i rekao da je to samo neki prelazni period od 6 mjeseci dok se stvari malo ne poslože.

Također, nikada ne mogu prihvatiti činjenicu da za prvog saradnika izabere čovjeka SDP-ovca iz Tuzle i time pošalje poruku da u Lukavcu, a posebno u SDP-u nema ljudi koji su dorasli tom zadatku, te ponizi sve Članove SDP-a sa naše opštine. Slijedeći je bio Ušanović, za kojeg je načelnik prije nego je izabran pričao kako će biti smijenjen prvi dan kada ovaj dođe na funkciju, jer već zna za nezakonita zapošljavanja u “obdaništu”, a o čemu gle čuda, danas niko ne priča. O trećem neću ni pričati, ali pitam se samo zna li Nermin Nikšić da je načelnik iz SDP-a za savjetnika imenovao predsjednika HDZ-a.

SL: Da li si bio jedini u SDP-u koji se protivio načinu izbora savjetnika ili su te podržale i ostale kolege, jer ipak si bio 15 godina u partiji? Kakve su bile njihove reakcije?

To je jedna od nekoliko stvari koja je u meni napravila prekretnicu . Naime, u trenutku kad se to sve dešavalao, ja sam to saznao upravo preko vašeg portala i odmah se čuo sa skoro svima iz rukovodstva SDP-a, koji o tome također nisu imali nikakvih saznanja. Pomenut ću vam samo neke od reakcija ljudi (čija imena neću pominjati radi njih samih, da ne završe i oni na “klupi za rezerve” kao i ja) koji su tada, ali i danas u najvišim organima SDP-a.

“Ovo treba prekinuti po cijenu otkaza saradnje i podrške.”
“Ne mogu sebi da dođem.”
”Volio sam da me je auto udarilo nego da se ovo desilo.”
“On me je najvise razočarao u zivotu”.” Gadi mi se”.
“ Ja sam završio sa njim”
”Znam da će na ražanj, nek se j***, nek se sam bori, ja mu neću više biti ni zaštita, ni podrška. Ako i odem na bilo koji sastanak, mogu samo jos kumovat tome, mogu ga ja još samo dosahranit.”
“Ako neko može prihvatiti da podcijeni SDP, ja ne mogu.”
“Nije problem da te izda neprijatelj, već prijatelj.”
“10 puta sam mu rekao jesi li svjestan koju si glupost napravio, izdao si nas, prevario, povrijedio, vjerovao sam ti kao nikom, imaš li brigu spavat, žalim suzu koju pusti kad si pobjedio, a to je bila prva suza nakon smrti oca.”

I onda dođemo na zajednički sastanak, svi šute, samo Vanja priča, i samo Vanja završi na rezervnoj klupi. Ovo rezervna klupa je načelnikov termin za nepodobne. Odnosno za one koji imaju po bilo kom pitanju drugačiji stav od njegovog. Često sam znao reći, mene Edin nije povrijedio – on me je razočarao, ja njega nisam ni znao prije maja 2016. godine, ali ljudi iz SDP-a su me povrijedili, sa njima sam se borio 15 godina i onda dođe jedan čovjek i napravi u partiji “dar mar”.

SL: Svjedok si da je Edin Delić u kampanji mnogo obećavao, posebno o zapošljavanju mladih, zapošljavanju u lokalnim fabrikama i ekologiji?

Ma ne bih se ja složio da je on nešto konkretno, a posebno mnogo obećavao i to mi se svidjelo kod njega, jer sam znao u kakvim bi uslovima mogao raditi i šta ga čeka. Ali je zato često pričao o nekoj novoj, drugačijoj politici, o poštenijim načinima zapošljavanja i to mi je ulijevalo posebnu nadu, a eto  znamo sta se desilo na posljednjem konkursu za organe uprave u našoj općini.

Ono što me se posebno dojmilo je njegova prica o lokalpatriotizmu, o brizi za lokalnu zajednicu, o tome da ne možemo skidati odgovornost sa Opštine za stvari za koje nije nadležna, nego se moramo uzeti u koštac sa njima. Sjećam se tako jednog njegovog primjera, “kako je nedopustivo da u našim fabrikama rade ljudi sa drugih opština ako kadar koji oni traže mi imamo na našem birou”, a onda on imenuje svog savjetnika sa druge opštine, pa primi dva kandidata koja nisu sa naše opštine a pri tome nisu niti prvi bodovno od strane Agencije za državnu službu. Te i takve stvari nikada ne mogu prihvatiti, bez obzira da si 100 puta SDP-ovac i takve stvari niko u SDP-u ne bi trebao prihvatiti. Gubi smisao ona naša parola sa posljednjih izbora “NISMO SVI ISTI”.

Već sam pomenuo, da o ekologiji skoro pa nikako ne priča, a nije mogao proći dan da se o tome nije pričalo u kampanji.

KRAJ PRVOG DIJELA

U drugom dijelu razgovora sa Vanjom Osmanovića možete pročitati o čovjeku protiv čije se politike (SDA) borio 4 godine kao vijećnik u OV Lukavac, a danas “prvom” čovjeku SDP-a. O malverzacijama kolega iz stranke na prethodnim izborima, SIOUX-ima i Radničkom…

Drugi dio razgovora će biti objavljen u srijedu, 22.11. u 12 sati.