Najbolji glumac Berlinala Nazif Mujić vratio se kući. No, pitanje je hoće li njegova slava promijeniti status Roma u Bosni i Hercegovini.Da sudbina ima čudne puteve, to najbolje znaju u Poljicu, naselju kod Lukavca.
Do jučer, za to mjesto malo ko je čuo. Putokazi ne postoje, osim onog koji je postavljen prije dan ili dva, a koji kazuje da tu „živi najbolji glumac u BiH“.
Na prvi pogled, kad dođete u Poljice, čini se da tu nema nikog, kaže reporter Al Jazeere Aksel Zaimović. Dok je boravio tamo, naišao je tek poneki auto, poneki umorni vozač išao je s posla – skupljanja otpada. Ostali su, kaže, krenuli pred junaka iz susjedstva – Nazifa Mujića.
Mujić je dočekan kako je i zaslužio – herojski. San kroz život Berlin je lijep, kaže, ali nigdje nije kao kod kuće.
U trošnoj kući Nazif Mujić živi sa svojom porodicom. Posao nema, kao ni zdravstveno osiguranje, a život mu se svodi na puko preživljavanje. Primoran je skupljati željezo kako bi prehranio porodicu.
Mujići doslovno žive ispod ljudskog dostojanstva. Oni su iskusili nefunkcionalnost zdravstvenog sistema.Nazifova supruga Senada danima je nosila mrtvo dijete u utrobi, jer nije imala novca za operaciju.
Njihova tragedija prikazana je na 63. Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu, u filmu bh. reditelja Danisa Tanovića “Epizoda u životu berača željeza”.
Mujić kaže da se nije nadao da će ikad u životu stići dokle je stigao.
„Nismo se nadali da ćemo stići do filmskog festivala i crvenih tepiha, do Berlina. Prvi put u životu smo imali neko ovako iskustvo, i vraćanje iz Berlina sa Danisom i svojom suprugom je nešto naj, naj, naj u životu. A ovo što se dešava je samo san kroz život, ostvarenje neke želje naše”, kazao je Mujić.
Život mu se promijenio preko noći, ali skromnost nije izgubio. Porodica mu je i dalje na prvom mjestu. Želi odgojiti svoju djecu da ostanu humana.
Početak nove životne epizode
Nije jednostavno ni u kući do njegove. Nazifov komšija Hašim Hasanović uglavnom cijepa drva. Kao i Nazif, očekuje da Romi dobiju bolji položaj u društvu.
“Ja nemam kola, nemam ništa. Sa kolicima idem u otpad. Koliko kupim otpad po smećima, kanalima. Kopam. Nekako izdvojim i izvučem i djecu hranim. Socijalno ništa, imam malo doplatka za djecu, ali nema od toga ništa. Ne može se mjesečno živjeti”, kaže Hasanović.
Glamur crvenog tepiha ostaje lijepa uspomena. Nazif Mujićne želi biti glumac. Želi samo posao, da on i njegova supruga mogu brinuti o budućnosti djece.
“Ja mislim da ćemo se baviti poslom kojim smo se i bavili. Što je isto moj muž radio sa starim otpadom, željezom“, kaže Mujićeva supruga Senada Alimanović i dodaje da ona ostaje u kući, kao domaćica.
Porodica Nazifa Mujića već sutra mora nastaviti gdje su stali.
Uz vjeru u Boga, kažu, počinju novu životnu epizodu, za koju se nadaju da će biti znatno bolja od prethodne.
(SodaLIVE.ba/Al Jazeera)
A koliko jos ovakvih slučajeva ima. Ko će ostalima pomoći? Zasto drzava nije reagovala sto se tice zdravstvene zastite? Tu je ona njemu najvise u datom trenutku mogla pomoći ali nije, jer mu je okrenula leđa.