Bol koju od 11. godine nosi duboko u sebi pretvorio je u knjigu “I ja sam iz Srebrenice”, a koju je, uz promotore Hazima Osmanovića i Mehmeda Mešu Pargana, večeras pred velikim brojem posjetilaca predstavio u Puračiću.
“Zovem se Fikret. Rođen sam u vremenu kada su jedni odlučili da drugima uzmu svu. I uzeše, sve osim sjećanja. Postadoh svjedok jednog strašnog doba u mjestu o kojem će se pisati stoljećima. O kojem, evo, i ja pišem. Neki kažu da svjedoci nisu vidjeli ništa ako to ne kažu drugima. Ja zbog toga progovaram o vremenu i mjestu, ljudima i zlobnicima, patnji i ljubavi. Ja, jednostavno zbog toga progovaram. Jer šutnja me ubija. Kažu da je šutnja znak odobravnja, a ja ne odobravam”.
Ovako je Fikret Hodžić, novinar i poznati voditelj NTV Haya, nakon što je preživio golgotu Srebrenice i uspio organizovati svoj život na način da je danas sretan i zadovoljan čovjek, ispisao prve redove knjige „I ja sam iz Srebrenice”.
“Odluku da podijelim najbolniji dio sebe, najteže od svog bivstvovanja na ovom svijetu, nisam lako donio. To je bio i razlog zašto sam nekoliko puta stajao izvjestan period, nisam pisao, preispitivao sam sebe hoću li moći, znati, imam li snage… Ali motiv da ostavim u sjećanje svima jednu istinu, kroz vlastitu intimnu priču, bio je jači. Naravno, često sam pomišljao šta bi mi moj otac, kojeg sam izgubio i kojeg nikada nisu pronašli, rekao u tim trenucima”, kaže Fikret, kojeg su očeve posljednje riječi vodile i davale mu podstrek.
Dvije su godine bile potrebne da se ideja materijalizira u knjigu, a koja sadrži Hodžićevo prisjećanje na strahote agresije koju je još kao dijete osjetio na najsuroviji način. Njegova porodica izgubila je sve materijalno, a tijelo oca Ibrahima ni do danas nije pronađeno. Odrastanje uz majku i brata nije bilo lako, ali je, kaže, ukazalo na to da ljudi trebaju jedni drugima pomagati koliko mogu.
Promociju knjige organizovalo je KUD Puračić i knjižara Sidran Puračić. Nakon promocije upriličeno je potpisivanje knjiga.
Svaka cast organizatorima i naravno Autoru!
Puna sala,
puna dusa boli.
Kako bi bilo lijepo
da ova knjiga
nikada nije morala biti napisanom.