Druženje upriličeno ovim povodom započeto je na mezarju „Danica“ gdje su prijatelji i kolege fatihom i minutom ćutanja odali počast ovom lukavačkom pjesniku, položeno je cvijeće na njegov mezar, a stihovima koje je pisao, prisutni su se prisjetili vremena dubokih emocija koje je ovaj čovjek za života nosio.Zatim je u prostorijama lukavačke biblioteke održano veče posvećeno pjesniku Jusufu Begiću.
Jusuf Begić rođen je 1944.godine u Bijeljini. Po završetku studija Srpsko-hrvatskog jezika i književnosti i bibliotekarstva na Pedagoškoj akademiji u Tuzli radio je kao knjižničar u Narodnoj biblioteci u Tuzli,a potom kao rukovodilac Narodne biblioteke u Lukavcu.Tokom studija počeo je objavljivati pjesem u listovima i časopisima,a kasnije je pisao i stručne radove iz bibiliotekarstva i književne kritike.Dobitkik je više nagrada,a od djela izdvajamo:“Čovjek koji je bio umro“,“Ulazak u gradove““Ljudima i pticama“ i „Poema o Bosni“.Zastupljen je u preko 30 zajedničkih knjiga poezije,izbora i antologija. Jusuf Begić umro je 01.05.2000. godine a na ovogodišnjem memorijalu o životu, radu i djelu govorio je prof.dr.Mirsad Kunić.
Veče su upotpunili mladi 11–ogodišnji lukavački gitarista Tarik Rešidbegović koji je na nedavno održanom Federalnom takmičenju učenika muzičkih škola osvojio prvo mjesto, dok su mladi književni stvaraoci sa područja općine Lukavac i recitatori iz Gimnazije Lukavac recitovali svoje i stihove Jusufa Begića. U drugom djelu programa promovisana je knjiga “Moje pjesme i pjesme o Ajli”, autora Sakiba Tufekčića koji je upravo pjesme o Ajli posvetio svojoj unuci, ali i svoj djeci svijeta kao najvećem ukrasu na zemlji, te je upravo mala Ajla Tufekčić recitovala stihove iz knjige dok je pored autora o istoj govorio urednik i izdavač Nusret Ćurović.
(SodaLIVE.ba/RTVLukavac)
Jedno veliko i iskreno BRAVO za sve one koji su ucestvovali u organizaciji ove znacajne omazne(hommage ) manifestacije kulture posvecene obljetnici smrti nasega sugradjanina,kolege, boema i knjizevnika Jusufa Begica.
U sustini ,On za mene nije nikad umro. Jusuf me cesto u snovima pohodi.Pohodi i napaja pregrstima ideja da pisem o Njegovoj i nasoj Zemljici.
Zato sam i napisao u mojoj autobiografskoj pjemi,kojom sam zapoceo kolumnu,i ovaj stih :
…Besane noci,
somun moj posni
Jusufe,kada ces moci
opet citat Poemu o Bosni?
Jusuf Begic je bio i ostao pjesnik .
I “Covjek koji je bio umro”