Za dvoje staraca u devetim decenijama života Koviljku i Boru, ovce predstavljaju značajan izvor prihoda i svakodnevnu preokupaciju.
Gubitak su doživjeli teško jer su ovčarstvom dopunjavali skromni penzionerski budžet, a posebno jer su ovce oživljavale njihove samotničke dane u ovom povratničkom selu.
Prizor umirućih ovaca pratiće ih do kraja života, a ipak su kažu sretni jer su oni ostali živi. 80-ogodišnju Koviljku udar groma je odbacio na zemlju jer se u tom momentu nalazila u obližnjem plasteniku.
Ovce će biti pokopane nakon što nadležne veterinarske i sanitarne službe obave uviđaj.
