Buka stanara i ugostiteljskih objekata i ugrožavanje zdravlja

Piše: Nedim Zejniliović

Gotovo dvije decenije borbe protiv nesavjesnih ugostitelja i neodgovorne vlasti iskazana je u ovom članku a temelje se na dokumentovanim dokaznim materijalima. Na našu nesreću – buka se još  uvijek ne tretira kao ugrožavanje zdravlja, posebno kada je u pitanju sprovedba zakona. U našem društvu „po službenoj dužnosti“  je krilatica koja je nepoznanica organima za sprovedbu zakona. Zaboga… pa oni nisu toliko plaćeni da bi još naše probleme rješavali…

Buka i zdravlje

Buka je neželjen zvuk koji višestruko ugrožava ljudsko zdravlje. Buka kojoj su ljudi svakodnevno izloženi, okolinska, komunalna ili opća buka, buka boravišnih prostora, jedan je od najvećih problema užega, ljudskog okoliša, posebno u gradskim područjima. Kao smjesa zvukova različitih svojstava, buka može biti trajna, isprekidana i udarna, promjenljive razine, različitog trajanja i vremenske raspodjele.

Glavni izvori buke u vanjskom prostoru su promet, industrija, građevinski i javni radovi, rekreacija, šport i zabava, a u zatvorenom boravišnom prostoru izvori buke su uz zgradu vezani servisni uređaji, elektroakustički uređaji za emitiranje glazbe i govora, kućanski strojevi i buka iz susjedstva.

Zabrinjavajuće je i izlaganje mladih ljudi prekomjerno glasnoj glazbi putem slušalica elektroakustičkih uređaja (npr. MP3 player ili party). Istraživanja pokazuju da je tri četvrtine mladih koji redovito slušaju preglasnu glazbu u opasnosti od trajnog oštećenja sluha, a više od 10 posto ima ih oštećen sluh. Na koncertima i u diskotekama, buka dosiže 110 do 120 decibela, a maksimalno dopušteno trajanje izlaganja takvoj buci je pola sata u tjedan dana. Stoga se preporučuje slušati glazbu slušalicama koje se stavljaju u uho oko jedan sat dnevno na 60% glasnoće.

Kada je u pitanju psihološko stanje koje izaziva buka – pokazatelji su katastrofalni: Buka od 60 do 70 decibela može neizravno utjecati na endokrinološki sustav i simpatički dio autonomnoga živčanog sustava i potiče izlučivanje stresogenih hormona. Raste razina kolesterola i triglicerida u krvi i krvni tlak. Većina tih učinaka smetnje srčano-žilnoga, probavnoga i imunološkog sustava, smanjenje pozornosti i pamćenja, suženje vidnog polja kratkotrajna je i prolazna. No zdravstvene smetnje mogu prijeći i u kronične: nesanica, povišen krvni tlak, poremetnje teka i seksualne funkcije, tjeskoba i depresija. U djece se zapažaju poremećaji koncentracije i pamćenja. Posebno se naglašuje važnost uklanjanja buke pri intelektualnom radu, koji sve više obilježava suvremenog čovjeka. Dugotrajna izloženost buci dovodi do spomenutih zdravstvenih smetnji ili pogoršava postojeće kronične bolesti kao što su upale zglobova, bronhitis, depresija. Agresivno ponašanje zbog djelovanja buke pojavljuje se tek iznad 80 decibela. Osobe koje žive ili rade u bučnom okolišu od dva do tri puta u su opasnosti od srčanog infarkta.

LUKAVAC – kako se boriti protiv buke

Toliko o znanstvenom stajalištu, a sada o jezeru Modrac, gradu Lukavac, ugostiteljima koji stvaraju prekomjernu buku u objektima, ljetnjim baštama i koncertima na otvorenom, intervenciji policije, inspekcijskim organima koji izdaju odobrenja ili ih „ne izdaju“ za što imaju valjane razloge, općinskoj zakonskoj regulativi koja je uprkos intervenciji NVO-a i građana u suprotnosti sa nadređenom legislativom još uvijek na snazi… i naravno o nama koji sve to omugućujemo našom šutnjom, stavljanjem tampona u uši, investiranjem u zvučne izolacije ili bježanjem iz vlastitih domova.

Ovaj ću članak temeljiti samo na materijalnim činjenicama. Može li se to učiniti u slučaju sa bukom? Izričito tvrdim – da! Također tvrdim da je svaka činjenica koju ću iznijeti u ovom članku potkrepljena dokazima, koje na žalost ovdje ne mogu iznijeti jer bi za „arhivu protiv buke“ koju ja posjedujem trebao debeo svezak, ali stojim na raspolaganju svakom borcu za ljudsko dostojanstvo u smislu ustupanja iste na korištenje.
Postoji li buka u Lukavcu?

Da.

Plaža jezera Modrac – pojedini ugostiteljski objekti više od jedne decenije maltretiraju okolno stanovništvo preglasnom muzikom u ljetnjem periodu do samih jutarnjih sati. Ovo je kompleksan problem koji do unazad godinu-dvije nije htio nitko da rješava. Policija je odbijala prijave pod izgovorom da „privatnici imaju odobrenje za produženo radno vrijeme“ odbacujuću na taj način sve postavke o „buci“ kao da i ne postoji i prenoseći je na organe uprave koji izdaju rješenja o prekovremenom radu ugostiteljskih objekata. Tako sam bio prisiljen da se maltretiram do 02 sata ujutro pa da pozovem policiju zbog prekoračenja radnog vremena a ne zbog buke. I to je trajalo mjesecima dok nisam skontao da se prijave u policiji ili ne pišu ili se konstatuje da određeni objekat u vrijeme obilaska patrole nije imao preglasnu muziku… Prođe sezona pa se čovjek malo smiri a onda dolazi nova i opet ispočetka…

Poslije trogodišnjeg maltretiranja skontao sam da pratim trag prijave te zahtjevima o pristupu informacijama istrajao da iste budu procesuirane sudu. Naravno uslijedile su kazne nemarnim ugostiteljima ali nemile scene sa njihove strane koje sam noživio…

Slijedila je izmjena prozora i postavljanje zvučne izolacije na vlastitoj kući. Novi petogodišnji kredi koji nije riješio problem jer ljeti morate noću otvoriti prozor, a to na prostoru plaže ne možete zbog spomenutog problema.

Onda sam se pozvao drugu adresu (inspekcija), koja „buku“ ne smatraju svojom nadležnosti nego nadležnosti kantonalnih službi a kada je u pitanju „prekovremeni rad“ prema njihovim navodima, ne postoje prijave na osnovu kojih mogu nekom od privatnika uskratiti „prekovremeno radno vrijeme“ (dakle: policija ne proslijeđuje prijave prema općini).

Tako se problem „buke“ pretvorio u problem „prekoračenja radnog vremena“ i dotaklo se slijedeće legislative: općinske odluke o prekovremenom radnom vremenu.

Naravno da se nisam zadovoljili time (bilo je istjerati stvari na čistac ili se seliti iz kuće u Kreku) pa sam pretražio zakonsku legislativu a rezultat je bio slijedeći:

Općinska odluka o produženom radnom vremenu nije u skladu sa zakonima: o turističkoj djelatnosti, o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakona o obrtu kao i zakonima koji tretiraju zaštitu okoliša i zaštitu od buke.

Poučen ovom činjenicom a i iskustvom da se sam ne upuštam u ovakvu borbu pristupio sam jednoj nevladinoj organizaciji putem koje smo argumenima obavijestili Općinsko vijeće o stanju u legislativi po pitanju radnog vremena ugostiteljskih objekata na području općine Lukavac i dobili odgovor slijedećeg sadržaja:

„… Komisija konstatuje da je kompletnu problematiku koja se odnosi na predmetnu materiju potrebno inovirati, posebno u dijelu kaznenih odredb i obzirom da važeće odluke Općinskog vijeća datiraju iz 2001. godine, doneseni su novi zakonski propisi… (Komisija za Statut i propise, predstavke i zaštitu prava i sloboda građana – OV Lukavac, 17.10.2011).

Tragova da se bilo što uratilo po pitanju sporne Odluke iz 2001. niti ja niti spomenuta NVO nemamo.

Pored ovog dokumenta postoji niz prijava za remećenje javnog reda i mira prekomjernom bukom upućenih PU Lukavac, Općini Lukavac –  inspekcijskoj službi, te ministarstvima kojima upućenim prema preporukama općinskih organa. Odgovori koje sam dobio često su konfuzni, neusklađeni sa zakonom i kontradiktorni jedni drugima.

Dakle problem buke – postoji!

Ugostiteljski radnici i buka

Zaista bi bilo nepošteno generalizirati problem. Mnogo je ugostiteljskih objekata iz kojih se buka uopće ne emituje van njihovih poslovnih prostora. Zašto je to potrebno pojedincima – i kakvim objektima? Ne bih se upuštao u takvu raspravu ali bih s druge strane naveo niz argumenata njihovog neusklađenog poslovanja sa zakonskom regulativom – pa neka malo razmisle o tome: šta ako mi građani, koji godinama tolerišemo njihov bezobrazluk jednom kažemo NE i pravo potražimo na sudu ili zahtjevamo od inspekcijskih organa da zabrani rad objektima koji ne zadovoljavaju minimalno-tehničke uvjete o zaštiti od buke? Postavljam pitanje koji bi ugostiteljski objekat na općini Lukavac zadovoljio te uvjete? A mi to kao građani ne tražimo ali pozivamo ugostitelje da smanje buku ili iznađu način da je emituju sukladno zakonskim odredbama. Nisu samo oni ti koji plaćaju porez, i mi smo poreski obveznici i mi imamo djecu i porodice i mi treba da živimo.

A da ne ostanem dužan neka pogledaju: Kriterije o minimalno-tehničkim uvjetima ugostiteljskih objekata, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o obrtu, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti od buke i neka razmisle koliko će ih stajati da ispoštuju sve te zahtjevne norme koje pred njih stavlja zajednica?

Policija i prijave građana

Moram priznati da je policija u posljednje vrijeme mnogo tolerantnija prema građanima kada su u pitanju prijave za remećenje javnog reda i mira prekomjernom bukom. Ranije iskustvo mi gorori da se još  uvijek buka iz ugostiteljskih objekata poistovjećuje sa „produženim radom ugostiteljskih objekata“. Prekomjerna buka ne smije biti vezana za radno vrijeme i ona se tretira Zakonom o zaštiti od buke i Zakonom o javnom redu i miru. Dakle, prijava protiv prekomjerne buke mora biti tretirana od nadležnih organa u svako doba dana.

Inspekcijski organi 

Uobičajeno je u našem narodu da sve tolerišemo a prijava inspekciji je često bauk. Ako nas ugostitelj, trgovac ili netko drugi zakine na računu, najveći broj nas će ući u verbalni duel, a vrlo malo će nas potražiti inspekcijsku zaštitu. Zašto? Jedan od razloga je naš  mentalitet ali mnogo više ima u neefikasnom radu inspekcijskih organa. To je ona narodna „lezi hljebe…“ ili „ne talasaj…“  Ali da ne govorim o globalnom stanju niti o našoj vlasti općenito, nego da se vratim na problem. Kada su naše inspekcije izvršile kontrolu zvučnih uređaja, zvučnih izolacija i sl. u ugostiteljskim objektima? Kada su nadležni organi osporili produženo radno vrijeme nekom od ugostiteljskih objekata? Možda griješim ali stanje u društvu mi ne govori da su to učinili.

Šta da građani učine u slučaju problema buke?

Problem buke vjerovatno ne bi ni postojao da građani nisu tolerantni više nego što bi trebalo. Koliko puta smo imali buku u susjedstvu: komšija se veseli, hajde drago i nama neka mu je lijepo, a onda to prelazi u svakodnevnicu i kada ga lijepo opomenete – vi ste bezobrazni i fali vam ovo… fali vam ono… itd… itd… Slažem se da je ljudski i kulturno opomenuti ali vjerujem da u 90% slučajeva to nema efekta. Najpametnije je jednostavno nazvati policiju i prepustiti njima da to riješe. Postavlja se onda drugo pitanje – šta ako komšija sazna tko je izvršio prijavu? Mi smo takvi ljudi da smo osvetoljubivi pa ako ništa opet nam se valja svađati sa komšilukom. Prvo, morate policajcima dati do znanja da prijave takvog sadržaja mogu biti anonimne – zakon je to omogućio. Može se desiti da policajac uprkos toj činjenici traži da se predstavite – iako niste dužni savjetujem da to učinite ali da im napomenete činjenicu o tajnosti identiteta jer biste se u suprotnom mogli obratiti službenim organima kontrole policije.

Ako problem ne možete riještiti individualno, postoje i druge metode: grupa građana koja ima isti problem može zajednički nastupati, ili da se kao individua obratite nekoj NVO koja u programu ima zaštitu okoliša i ono što će sigurno imati efekta – da potražite advokata da vas zastupa na sudu, a naprijed navedeni argumenti su dobar preduvjet da će advokat uzeti vaš predmet.

(SodaLIVE.ba)