Tuzlanski protesti: Bezbjedonosni aspekt

Zanimljiv zaključak su donijele sve politicke stranke osuđujući huliganstvo i uništavanje državne imovine koja je njima povjerena od strane tih istih građana na čuvanje i korištenje. Svi su za rješavanje korupcije, a ko je korupciju proizveo i dozvolio?

Pa je li moguće da nema nikakve razlike između zahtjeva pobunjenih građana koji su izašli na proteste i reagovali kako su reagovali (uništavajući,paleći imovinu države BiH) i aktuelne vlasti tj. političara i njihovih partija koji su na vlasti. Političari su shvatili odmah, kada su građani izašli na ulice Tuzle, tešku situaciju i postali preosjetljivi prema svojim građanima, čak i suze samo što nisu potekle.

Sve stranke u Bosni i Hercegovini su upoznate sa plenumima gradjana, održavale su svoje ₺plenume₺ zahtijevajući hitne promjene,uređenje novih programskih mjera, ekonomski programi su se nizali kao na traci, davanje šansi mladima,prijetnje tajkunima i obračuni sa kriminalnim strukturama itd. I što je najbizarnije, poštivanje građana i njihovih zahtjeva.

Hoće li se šta od toga desiti?

Po onome što je do sada ponuđeno, neće ili se bar ništa bitnije neće desiti.

Ono što je najindikativnije i poražavajuće je da su policija i policijske strukture doživjele najveće uvrede, povrijeđene policajce koji su izašli i pokušali da postupe u skladu sa svojim ovlaštenjima i zakonom, te dužnostimaza koja su zaduženi. Kako je sve počelo 7. februara iz ove današnje perspektive se vidi da je u ograncima za sprovedbu zakona tolika nekoordiniranost, da su policajci koji su bili na ulicama bili prepušteni sami sebi, dok su se visokopozicionirani stranački šefovi u strukturama agencija protuvrječili oko nadležnosti, sta je čija nadležnost i ko šta treba da radi.

Izašlo je na vidjelo da te agencije nisu u subordinaciji za postupanje u kriznim situacijama, i da se policija nije mogla nositi sa huliganima koji su zapalili zgradu državnog Predsjednistva, kako je jedan od visokih dužnosnika iz policijskih struktura rekao novinarima.

Kantonalni ministri se nisu pojavljivali,federalni ministar takođe, dok je ministar sigurnosti svakodnevno u svim medijima objašnjavao kako je narod upravu.

Klimava policijska struktura se pokazala apsolutno neefikasnom u vanrednim okolnostima po treći put u poslednje dvije godine. Napad Mevlida Jašarevića na zgradu Veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, kao i cjelodnevna blokada zgrade zajedničkih institucija u Sarajevu nisu ministre niti Ministarstvo sigurnosti Bosne iHercegovine natjerali da pronađu rješenje jasne i učinkovite koordinacije između najvažnijih državnih agencija za sigurnost. Novinarima u Sarajevu, direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u Bosni iHercegovini, je izjavio da “Direkcija za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini nema naredbodavnu nadležnost.Ona ima propisanu obavezu svih policijskih agencija da pruže pomoć, ali nema propisane sankcije“

Takođe, taj isti čovjekje rekao da ₺Skoro tri godine pokušavaju uspostaviti procedure u kriznim situacijama, ali se još nisu usaglasili₺. Himzo Selimović, kao direktor Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini je odmah podnio ostavku članovima Nadzornog odbora Parlamenta BiH, i to jedini koliko mi je poznato, dok drugi visokopozicionirani duznosnici u bezbjedonosnim strukturama u svojim obrazloženjima uvijek krivicu prebacuju na nekog trećeg.

Dok je policija bila izložena u kantonima brutalnom vrijeđanju i kamenovanju, te pokušavala zastititi drzavne institucije od nezadovoljnih građana, visoki dužnosnici u policiji i ministarstvu sigurnosti nisu uspjeli da formiraju štab za koordinaciju i pomoć, te poručivali kako neće dozvoliti da ijedan policajac izgubi glavu braneći lošu vlast.

Pa ta ista gospoda su dio te vlasti, ta ista loša vlast ih je postavila na te funkcije i smjestila u udobne fotelje,te im dala ovlaštenja za koja primaju enormno visoke plate, a o privilegijama da i negovorim,dok su neadekvatno opremljeni policajci, koji su iz naroda, bili izloženi kamenovanju i poniženju od strane demonstranata.

Na proteklim demonstracijama se desilo nešto što dokazuje da je Bosna i Hercegovina isparcelisano i heterogeno drustvo, te da su protesti ispoljili sjaj i bijedu Bosne i Hercegovine politicko/pravnog sistema koji nije odgovorio na postavljeni zadatak. Iza poštenog ozlojeđenog svijeta, siromašnih građana i radnika propalih firmi, po slobodnoj procjeni,na proteste u Tuzli izašlo je oko tri do pet hiljada građana. Od pocetka protesta utoj grupi je bilo oko stotinjak agresivnih momaka, koji su provocirali i napadali policiju.

Za razliku od prvih dana demonstracija, kada su demonstranti mirno protestovali i bacali nekoliko jaja i flaša na Vladu kantona, kasnije su krenuli u paljenje guma i blokade saobraćajnica.Tada je izostala reakcija policije, a kantonalni duznosnicii nisu htjeli da pregovaraju sa protestantima, niti da se istim obrate, tako da da stvara utisak da ni kantonalna vlada nema rješenje, niti plan za masovna okupljanja.

Kako su dani prolazili, okupljalo se sve više demonstranata, te je organizovani veći broj policajaca kako bi držali situaciju pod kontrolom. S druge strane, dolazi i veći broj agresivnih momaka, koji su se pojavili niotkuda, kao da su bili u stanju pripravnosti, te naoružani kamenicama, palicama, flašama sa zapaljivom tečnosću. Dolazi do okupljanja i navijačkih skupina koji se priključuju demonstrantima, kao znak solidarnosti.

Prvi na udaru našli su se policajci, koji su bili angažovani na zaštiti kantonalne vlade, kojima pristiže pomoć stvarajući i drugi kordon.Ali, ispostavilo se da i grupi huligana, koji su bili sa građanima, stiže pomoć od nepoznatih logističara, koji imaju za cilj da izazovu totalni haos, i tako dolazi do još većeg pritiska na policiju, koja nije imala koordinirane naredbe( slučajno ili ne), i paljenja Vladekantona, da bi, kao po naredbi, ti isti demonstranti otisli i okupili se ispred općine Tuzla i istu zapalili.

Kada je u Tuzli zapaljena kantonalna vlada, krenulo je paljenje i u Zenici, Mostaru, Sarajevu, Bihacu. Da li slučajno ili organizovano?To je pitanje koje je za dublje analize i rasprave .

Kada je policija shvatila da je poslana samo da bude paravan, bez zastitne opreme, izričitih naredbi i koordinacije o daljnjem djelovanju i postupanju, ista se povukla i stala uz narod.

E tada dolazi do potpunog obrta situacije i građani krecu zajedno sa policijom i vatrogasnim jedinicama u spašavanje imovine, zapaljenih zgrade općine i kantona.

Dok gori kantonalna vlada i općina Tuzla, predsjednik kantonalne Vlade i načelnik općine se pojavljuju na televiziji u Sarajevu i daju izjave, te kroz svoje govore sugerišu gradanima da je to nepotrebno i da su oni uz narod i građane, te da trebaju sjesti i pregovarati o zahtjevima građana.

Kome je odgovarao haos, sta se time htjelo pokriti ili ne, to će ostati u velu tajne.

Nakraju imamo unistenu kantonalnu zgradu i oštecenu zgradu opcine Tuzla,koju će morati ti isti gradanisvojim novcem da renoviraju, što daje ponovno mogucnost političarima da prikažu štetu koja je i veća od stvarne. Nadamo se da do toga nece doci!

Najtragičnije od svega je to što je povrijeđeno oko 150 policajaca, ljudi koji su bili izloženi na milost i nemilost, tj. policajaca koji su zajedno sa istim tim građanima u teskoj situaciji.

Policija, koja treba da štiti vlast i građane, je neadekvatno opremljena i nema čak ni sredstva veze u pravoj funkciji, kao i vozila, opremu, zaštitne šljemove i sve drugo sto je potrebno da ima jedna savremena policija, a da negovorimo o vodenim topovima, bornim kolima ili transporterimakoji se u svim demokratskim društvima koriste u kriznim situacijama kakva je bila na nasem kantonu.

Ne samom kraju, svi nasilni demonstrantikoji su uhapseni od strane policije, predati su u tužilastvo i zatraženo je njihovo zadržavanje ili određivanje pritvora od strane suda, su pod pritiskom rodbine, demonstranata, pritvorenika ili nekog drugog pušteni i pravna država je ponovno ustuknula pred masom prosvjednika.